22.02.2020

Mirjana Kasalica - Poetesa i debaterka koja obećava

Smatram da veliki uticaj na mlade imaju mediji i društvo koji promovišu određene vrijednosti, dijametralno suprotne onima kojima su učene starije generacije. Stoga, mladi danas nemaju usađenu empatiju, niti želju da djeluju korisno za cijelu zajednicu.

 

Razgovarala: Jovana Jagetić

 

Mirjana Kasalica, sa nepunih sedamnaest godina, objavila je prvu zbirku poezije „Pod sjenkom duše“. Njeno ime, u gradu na obali mora, upamćeno je po stihovima kojim budi snažna osjećanja. U duši poetesa, ova mlada Budvanka, na brojnim književnim manifestacijama i festivalima daje poseban pečat svojim kazivanjem poezije.

 

Ne usteže se da bude aktivan član zajednice u kojoj živi, da utiče na stvarnost i iznese svoje stavove. Govori i razmišlja o pitanjima o kojima većina mladih nezainteresovano ćuti. Vjeruje da je svijest najteže promijeniti, ali da to ne treba unaprijed da nas obeshrabri.    

 

Snagom svog karaktera, naslijeđenog od predaka iz Nikšića, nastavlja da niže uspjehe. Nakon poezije po kojoj je zapažena, Mirjana se oprobala i u debati. U emisiji „Mislionica“ koja se emituje na RTCG, kao članica Debatnog tima SMŠ „Danilo Kiš“, zahvaljujući svojim izuzetnim oratorskim sposobnostima i vještinama, proglašena je za najbolju debaterku u pojedinačnoj kategoriji u konkurenciji od 36 učenika. Pod mentorstvom profesora Krsta Vukovića u grupnoj kategoriji, zajedno sa Damjanom Damjanović i Bojanom Čičić, osvojila je ekipno treće mjesto u konkurenciji od 12 škola iz Crne Gore.

 

Mirjana je članica redakcije „Kruga mladih“. Zanimanje za novinarstvo i omladinski aktivizam pokazala je već početkom srednje škole. Kao maturantkinja razmišlja o advokaturi i sprema se za upis na neki od fakulteta u Crnoj Gori.

 

 

Šta je to što mlade u Budvi danas zanima? Koji su im prioriteti, želje, stremljenja?

 

Smatram da veliki uticaj na mlade imaju mediji i društvo koji promovišu određene vrijednosti, dijametralno suprotne onima kojima su učene starije generacije. Stoga, mladi danas nemaju usađenu empatiju, niti želju da djeluju korisno za cijelu zajednicu. Teže ka ličnom interesu i  podređeni su uticaju vršnjaka, ne želivši da budu svoji. Pokušavaju da sebi obezbijede prihvaćenost u društvu, ne žele da izađu iz komoditeta mase u kojoj traže svoje mjesto, a, zapravo, ne pronalaze sebe. Nažalost, mladi u Budvi su inertni u velikoj mjeri i ne usuđuju se da sami pokrenu incijativu. Škola im predstavlja neminovnu obavezu, a za sporedne aktivnosti su uglavnom bezvoljni.

 

Kako bi, prema tvom mišljenju, Budva trebala da odgovara na potrebe mladih?

 

Budva, u odnosu na gradove sjeverne regije, nosi prednosti. Poslije glavnog grada, ona je mjesto na kom su koncentrisana aktualna dešavanja. Međutim, Budva je grad koji nema pozorište - instituciju značajnu za edukaciju i kultivisanje. Mladima bi trebalo pružiti više aktivnosti i sadržaja, koji će ih motivisati i zadržati  pažnju. U ponudi je mnogo ugostiteljskih objekata, dok je malo institucija koje treba da pruže mogućnosti za prosperitet mladih.

 

Iz čega je proistekla tvoja odluka da se oprobaš u debati? Šta te je motivisalo da se uhvatiš u koštac sa svim onim što debata jeste i što zahtijeva? 

 

Zaključivši da će moje obrazovanje teći u sferi društvenih nauka, odlučila sam, iz radoznalosti i želje za novim saznanjima, da se priključim debatnom klubu. Primarni motiv bilo mi je dodatno iskustvo iz oblasti koje će mi za buduća zanimanja biti prednost, ali i usavršavanje govornih vještina. Biti debaterka znači biti vrijedna i istrajna, dobro upoznata sa temom i sposobna da argumentovano brani svoju stranu u saradnji sa kolegama. Velika odgovornost je biti član ekipe pod mentorstvom profesora Krsta Vukovića, čija debatna ostvarenja predstavljaju veliki uspjeh naše škole. Postignuvši prve zadovoljavajuće rezultate, doživjela sam vrstu ispunjenja, a moje koleginice i ja jaku želju za napretkom.

 

Koliko dugo su trajale pripreme za učešće u emisiji „Mislionica“; kojim temama ste se bavili i je li bilo teško pripremiti se za ovo takmičenje?

 

„Mislionica“ je višemjesečni serijal, koji je započeo prošle godine u novembru. Prva tema glasila je ,,ODS (Ovaj dom smatra) da prijemne ispite treba uvesti pri upisu u srednje škole i fakultete“, u kojoj smo branile propozicijsku stranu. Tada smo sa neistomišljenicma iz kotorske gimnazije ukrstili argumente i odnijeli jednoglasnu pobjedu. Krajem decembra, uspješno odbranivši stranu u debati na temu ,,ODS da su gej parade opravdani vid društvenog djelovanja“, pobjedivši učenike srednje škole „Slobodan Škerović“, plasirali smo se u polufinale. Trudile smo se da dobrom organizacijom ne zapostavimo školu i istim intenzitetom savladamo obaveze kao odlične učenice. Uvažile smo kritike i sugestije profesora Vukovića, kao i savjete debatnih sudija na takmičenju i time svakom emisijom napredovale korak dalje. U januaru, serijal smo završile temom ,,ODS da je online nasilje opasnije od direktnog nasilja uživo“.

 

U kojoj mjeri lični stav debatera može da utiče na objektivnost i sam ishod debate, jesi li bila u prilici da se suočiš sa tim?

 

Objektivnost je važan segment debate. Mi ne možemo da biramo stranu koju ćemo zastupati, ali možemo da istražimo temu i nađemo argumente kojima ne smijemo dozvoliti suprotnom timu negiranje. Mislim da je uspješan debater onaj koji ima sposobnost da istu temu brani vješto, ali i da je negira. Bila sam u prilici da na ,,Budva Openu 2019." imam dvije debate na istu temu, zastupajući suprotne strane. Ponosno mogu naglasiti da smo tada pobijedile u obje debate, iako tema ,,Kapitalizam nije (jeste) u skladu sa pravednim društvom“ nije nimalo laka.

 

Koliko ti je iskustvo na „Budva Open 2019“ značilo i u kojoj mjeri ti je pomoglo za učešće u „Mislionici“?

 

Neizmjerno lijepo i dragocjeno iskustvo. Prvo takmičenje međunarodnih razmjera našeg tima, tokom kojeg smo bili u prilici da čujemo mišljenja iskusnih debatnih sudija, kao i debatera širom Crne Gore, ali i regiona. Tokom nekoliko dana takmičenja u prijatnoj atmosferi, sklopili smo brojna prijateljstva sa mladima sličnih interesovanja. Usavršavali smo svoje oratorske vještine i debatne tehnike, koje su nam značajno doprinijele u nastavku serijala „Mislionice", u kojoj su uslijedili dobri rezultati.

 

 

Kako doživljavaš prvu nagradu i šta su tvoje prednosti u odnosu na ostale učesnike debate?

 

Nijesam očekivala prvo mjesto u pojedinačnoj kategoriji, zbog izuzetno talentovanih i iskusnih konkurenata. Ova nagrada samo je jedan od pokazatelja da ono što radim nosi vrijednosnu težinu kvaliteta i, stoga, jeste motivaciono sredstvo za dalje. Možda su moje prednosti u odnosu na druge to što osjećam debatu kao ispunjenje, jer je živa riječ moja snaga.

 

Koja tema na debatnom takmičenju ti je posebno privukla pažnju i zašto?

 

Rezolucija o prijemnim ispitima pri upisu u srednje škole i  fakultete, izazvala je moje veliko interesovanje. Radeći na ovoj temi konstatovala sam da, radi istinskog vrednovanja znanja mladih,  prijemni ispiti predstavljaju proceduru koju bi trebalo sprovoditi u našoj zemlji. Ne smijemo dopustiti završavanje fakulteta „tankim“ diplomama i  informisanošću iz oblasti opšte kulture. Selekcija dobrih studenata jedino tako je moguća.

 

Kako raspoređujete zadatke u ekipi i koliko je važna svaka pozicija u timu?

 

Saradnja je najvažnija etapa svakog timskog rada. Svaka od nas na svojoj poziciji ima zadatak koji mora da ispuni, a, istovremeno, odbrani shvatanja svojih koleginica. Obično, sa pozicije jedinice ja otvorim slučaj prvim argumentom, Damjana, zatim, navodi drugi argument čijim obrazloženjem jača naše izlaganje, dok Bojana, sumiravši debatu, opravadava našu stranu. Na kraju izlaganja, često ja u završnom govoru iznosim tačke sukoba. Smjernice za naša izlaganja daje nam profesor Krsto, bez kojeg ne bismo bile upućene u debatu dovoljno dobro, niti  postigle značajne rezultate.

 

 

Kroz poeziju na poseban, sebi svojstven način saopštavaš svoje misli, želje i emotivna stanja. Da li je poezija, u tvom slučaju, bijeg od stvarnosti, ili suočavanje sa njom?

 

Poezija je moj najbolji prijatelj. Ona razumije moj preporod i moje klonuće u jednom stihu. Njome bježim dalje nego što nogama mogu da koračam i upijam energiju za borbu sa nekada oholom stvarnošću. Književnost neće biti moje zanimanje u budućnosti, ali će uvijek biti više od hobija. Poeziju smatram strašću, a sebe bogatom - dok je papira i olovke.

 

Šta te trenutno inspiriše da misli pretačeš u stihove? O čemu, ili o kome pišeš i jesu li, i dalje, ljubav, porodica i ljepote Crne Gore tvoja glavna inspiracija?

 

Odrastanjem svakoga dana upoznajem sebe iz nekog drugog ugla. Od izdavanja prve knjige do današnjeg dana jeste period sazrevanja, koji me danas okreće ka nekim novim idejama. Ono što sada pišem dosta je zrelije u odnosu na dosadašnje stvaralaštvo. Nevjerovatan je osjećaj odrastati kroz poeziju.

 

Uskoro polažeš maturu tj. ispit zrelosti. Šta Mirjana planira dalje i zašto za sada ne želi da ode iz Crne Gore?

 

Razmišljam o budućoj profesiji sve intenzivnije, kako se bliži matura. Sebe vidim najprije kao sudiju, a, zatim, možda, advokata. „Budi promjena koju želiš da vidiš u svijetu“ - rekao je Gandi. Ne bih otkrivala sve planove, ali definitivno se neću zadovoljiti samo  fakultetskom diplomom. Voljela bih da ostavim trag svojim djelom na temeljima ove zemlje.

    

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt