13.11.2017

Branka Šćepanović - Nekada se mnogo više cijenio kvalitet

Vokalna solistkinja Branka Šćepanović, više od pola vijeka širom svijeta pronosi ljepotu crnogorske izvorne muzike. Za naš časopis otkriva šta je sve obilježilo njenu karijeru, koje trenutke neće zaboraviti i zašto je važno čuvati i njegovati tradiciju. Uskoro izlazi i njen novi trostruki kompakt-disk na kojem će se naći najveći hitovi koje je izvodila tokom pedeset i pet godina muzičke karijere. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. Njenu ličnu kartu i danas čine pjesme „Gledala sam s Koma plava“, „Kom planina“, „Od Berana pa do gore“...

 

Priredio: Miloš Boreta

Kada ste i kako zavoljeli muziku?


Svoje djetinjstvo provela sam na selu, kod svoje bake. Tu sam, uz tranzistor počela da pjevušim. Svi su mi govorili da ću jednog dana postati pjevačica. Sa četrnaest godina upisala sam Srednju muzičku školu u Podgorici i počela da nastupam kao solistkinja u KIC „Budo Tomović“, tadašnjem titogradskom Domu omladine. Ubrzo zatim postala sam i članica hora „Stanko Dragojević“, a kasnije i KUD „Mirko Srzentić“. Sa nepunih šesnaest godina igrala sam Koštanu u Narodnom pozorištu.

 

 

Kada ste počeli da se bavite muzikom profesionalno?


Nijesam mogla da nađem posao po završetku srednje škole. Đoko Radović, tadašnji urednik Radio Titograda, daje mi pjesmu „Gledala sam s Koma plava“. Sa ovom pjesmom, koja ubrzo postaje moja lična karta i koju sam snimila za arhiv, predstavljam Crnu Goru na poznatom Beogradskom saboru. Nakon što je moj nastup propraćen brojnim ovacijama, odlučujem da se preselim u Beograd i tamo započnem profesionalnu muzičku karijeru. Ubrzo nastupam na prestižnim jugoslovenskim festivalima narodne muzike i osvajam brojne nagrade.

 

 

Kakvu je razlika između nekadašnjih i ovdašnjih festivala narodne pjesme?


Nekada se mnogo više cijenio kvalitet. Mladi su trebali da se dokazuju, glasom naravno. Doduše, niko im nije servirao ovo što se danas sluša, a to ne mogu ni da nazovem muzikom. Što se tiče pjesama koje su u našoj zemlji, smatram da bi osnov trebao da bude tradicija, nikako melodije koje su strane Crnoj Gori. Zato nema mnogo dobrih novokomponovanih pjesama.


Tokom karijere često ste putovali. Postoji li neko mjesto i događaj koji biste posebno izdvojili?


Na hiljade koncerata je iza mene. Mislim da nije neskromno što se ponosim svojim pjesmama i svakim nastupom, jer sam bila ambasador svoje zemlje gdje god sam nastupala. A pjevala sam i državnicima koji su dolazili kod nas, pa i kod Tita. Ipak, najdraža su mi gostovanja u inostraanstvu, jer tada emocije najviše prorade i reakcije publike vas ponekad natjeraju i na suze. Moram da naglasim da za svoj uspjeh najviše dugujem suprugu i porodici, jer su mi uvijek bili velika podrška.


 

Često ste nastupali humanitarno i odazvali se svakom pozivu onoga ko cijeni izvor i tradiciju...


Sa velikim zadovoljstvom. I dan danas to činim. Publika me voli, i dalje pjevaju sa mnom, dobijam duge aplauze i rado pristajem da budem gošća televizijskih stanica koje njeguju izvornu muziku.

 

Koje pjesme su obilježile Vašu diskografiju?


Po pjesmi „Gledala sam s Koma plava“ svi me prepoznaju, i stariji i mlađi. Radujem se što iza mene ostaju trajni snimci koje sam pravila dugi niz godina za Radio Beograd i ostale ex-yu stanice. To je nešto vrijedno što ostaje novim generacijama. Poznate su i moje pjesme „Od Berana pa do gore“, „Kom planina“...


 

Na koju ste nagradu najponosniji?


Tokom duge muzičke karijere dobijala sam brojne nagrade i priznanja. Dobila sam status istaknutog umjetnika u velikoj Jugoslaviji, najprestižniju nagradu koju jedan umjetnik sa estrade može da dobije, zatim mnoge nagrade za humanitarni rad, a najmilija mi je ipak ona podgorička - Decembarska nagrada.

 


 

Uskoro izlazi trostruki kompakt-disk na kojem će se naći najveći hitovi koje ste izvodili tokom pedeset i pet godina muzičke karijere. Odabir nije bilo lako napraviti?


To će biti kruna moja karijere, odabrala sam šezdesetak pjesama koje su me proslavile. Povodom tog izdanja, biće organizovano nekoliko koncerata. Biće mi drago da vidim mlade na tim promocijama.


Šta biste savjetovali mladima koji se bave muzikom?


Neka budu svoji, bitno je da ne imitiraju druge! I da se trude da se naša tradicionalna muzika ne zaboravi.

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt