16.03.2019

Ksenija Šćepanović, buduća režiserka: Voljela bih da stvaram, stvaram i živim kroz to!

" Najteži dio stvaranja samog filma je bilo doći do konačne teme i kada sam odabrala temu, onda sam izabrala i ime za film. Ventum na latinskom jeziku znači vjetar, a vjetar u slučaju filma predstavlja sponu između čovjeka i prirode kao i njihov međusobni ritam i uticaj", kaže za Krug mladih Ksenija Šćepanović, mlada umjetnica iz Budve, koja je na nedavnom konkursu za kratke filmove u organizaciji NVO "Agora" osvojila prvo mjesto.

 

Pripremila: Jovana Jagetić

Ksenija je dobar poznavalac istorije filma i buduća studentkinja režije. Za naš portal kaže da nije bilo lako osmisliti konačnu temu, iako je znala da će akcenat biti na vezi između čovjeka i prirode. Tu vezu je pretočila u naziv filma „Ventum“, što znači vjetar. Želi da živi kroz svoje filmove i učestvuje u svim fazama stvaranja, jer vjeruje da film ima moć da oblikuje ljude.  

 

Kada se rodila ljubav prema filmu i potreba da znaš više od običnog gledaoca?

 

Onog momenta kada sam počela da primjećujem nešto više od onoga što je prikazano u prvom planu, sve interesantne sitnice, skrivena značenja i naravno, kada sam osjetila želju da znam kako se dolazi do gotovog produkta koji se servira nama, običnim gledaocima.

 

 

Da li si se prije osvojenog konkursa oprobala u ulozi režisera?

 

Da, prošlog maja. Drugarica Ivana Vujović i ja smo snimile takođe jednominutni film za konkurs koji je bio organizovan od strane Fakulteta vizuelnih umjetnosti i bioskopa u Budvi. Film je takođe snimljen u jednom danu, izmontiran u jednoj noći, crno-bijeli je i zove se “Rutina”.

 

U čemu si pronašla inspiraciju za “Ventum” i zašto si odabrala taj naziv?

 

Imala sam ideju atmosfere. Htjela sam da je naglasak na prirodi kao same sebe i prirodi pojedinca. Najteži dio stvaranja samog filma je bilo doći do konačne teme i kada sam odabrala temu, onda sam izabrala i ime za film. Ventum na latinskom jeziku znači vjetar, a vjetar u slučaju filma predstavlja sponu između čovjeka i prirode kao i njihov međusobni ritam i uticaj.

 

 

Sa kim si sarađivala tokom stvaranja filma?

 

U izradnji filma su učestvovali Zvjezdana Gvozdenović, David Doljanica i ja. Zvjezdana je odigrala ulogu na veoma jedinstven način i mislim da se interesantno uklopila, jer je i njena priroda poseban oblik - miran, lijep i interesantan. David je student režije koji je odradio montažu i bio tu da me usmjeri kada bih previše odlutala, kao neko ko je nevjerovatan um, kreativan, promišljen i iskusan.

 

 

Koliko je vremenski i tehnički bilo zahtjevno raditi na filmu?

 

Zvjezdana i ja smo otišle na stijene između Budve i Bečića i odradile snimanje za par sati. Montaža je trajala dva dana. Dio koji sam ja odradila je bio prije svega interesantan meni i ne previše komplikovan. Dio koji je Zvjezdana odradila je, kao što se i vidi u filmu, prirodan i melanholičan. Pored činjenice da sam je tjerala da se vere po stijenama, snašla se veoma lijepo. Dio koji je uradio David je u suštini bio najteži, jer pored znanja vezanog za rad u određenim programima, potreban je i osjećaj za estetiku, ritam i cjelovitost. Mislim da je odradio odličan posao.

 

 

Koliko često učestvuješ na konkursima i šta za tebe predstavlja filmska umjetnost?

 

Ovo je bio drugi put da učestvujem na konkursu vezanom za film. Film kao umjetnost za mene predstavlja mogućnost da se uz pomoć ostalih umjetnosti poput filozofije, muzike, književnosti, psihologije, jezika i mnogih drugih, stvori nešto što možemo zvati svojim. Nešto manje ili više kompleksno, ali nešto originalno i pričljivo, nebitno da li se radi o narativnom ili nenarativnom filmu. Nešto što ima djelić osobe koja ga stvori.

 

 

S obzirom da voliš da pišeš i fotografišeš, šta je uticalo na odluku da studiraš  filmsku i televizijsku režiju?

 

Mislim da na to pitanje ni sama ne znam da dam precizan odgovor, ali probaću da to predstavim ovako. Kada jedinka  naiđe na drugu jedinku, na posebnu, samo sebi svojstvenu i ta druga jedinka osjeti isto, tu neku energiju, poseban osjećaj privlačnosti, psihičke privlačnosti. Definisaću to kao prepoznavanje (ukrala sam ovaj izraz od svoje jedinke). To je isto bilo sa mnom i filmom, prepoznali smo se.

 

 

Kako zamišljaš buduću karijeru? Šta bi voljela da poručiš kroz svoje filmove?

 

To je mnogo pretenciozno pitanje, jer kao neko ko tek upisuje režiju, bilo bi neskromno da počnem priču o Kanu, Berlinu, Oskarima i sličnim prestižnim priznanjima koja bi svakako trebala da budu na poslednjem mjestu, jer film se pravi radi njega samoga, a ne radi male skulpture koja će stajati na polici. Naravno, ne kažem da je to apsolutno zanemarljiva stvar, svako priznanje daje samopouzdanje i toplinu u tijelu da naš saputnik, naša profesija, ima smisla još nekome sem nama. Ali, što se tiče buduće karijere, voljela bih da samo stvaram, stvaram, stvaram i živim kroz to. Živim kroz sva iskustva koja stvaranje filma nudi i nameće i to ne iz rediteljske stolice nego i pored nje. Mislim da je mnogo bitno učestvovati u svakom djeliću stvaranja, jer usput i taj film stvara nas na nekom drugom nivou. Na kraju, imala sam veliku podršku oko sebe. Hvala im na tome.

 

 

 

 

 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt