20.10.2018

Milan Stanišić: Uvijek me je više zanimalo metafizičko

Piše poeziju, svira gitaru, studira žurnalistiku. Radi kao novinar na Radiju Budva. Oduvijek ga je zanimalo ono metafizičko, traganje za dubljim smislom života. Zahvalan je što je rastao u svešteničkoj porodici, i što su mu roditelji prenijeli neka dublja stremljenja: vjeru u Boga, širinu i ljepotu pravoslavlja, slobodnoumnost, i imperativ da je zaista najvažnije biti dobar čovjek.

Voli filozofiju, fudbal i gradove u kojima je živio. Duhovna dimenzija života mu je veoma važna pa su i stihovi koje piše prožeti njome. U pjesmama iskazuje svoj doživljaj Boga, ljubavi i umjetnosti. Na blogu „O trenutku, u trenucima“ možete čitati stihove ovog mladog čovjeka, nadasve neobičnog i zanimljivog.

 

Pripremio: Miloš Boreta 

 

Moji gradovi


Sticaj okolnosti u mom životu je bio takav da sam živio u Beogradu, Baru, Nikšiću, Podgorici i Budvi. Svaki od ovih gradova je interesantan na svoj način. Ipak, prelaženje iz grada u grad zna da bude komplikovano, stalno moraš da se prilagođavaš na nove uslove, pravila, dinamike… Lično nijesam previše vezan za mjesta, ali mi je drago što su mi te promjene  pomogle da steknem neko iskustvo. Recimo da volim što sam rođen u Beogradu, u Baru, Nikšiću i Podgorici sam proveo dio odrastanja i stekao prijatelje sa kojima sam i dan danas u kontaktu. Mislim da sam prvilegovan u smislu da su ta prijateljstva i poznanstva zaista prožeta dubinom i da se uvijek dešava neka kreativna razmjena. Trenutno sam u Budvi i prija mi ovdašnja atmosfera. Iz dana u dan je sve više volim.

 

 

Moje ljubavi


Muziku volim odavno, mada je uporedo sa tom sklonošću bio prisutan i afinitet prema fudbalu. Naravno, fudbalski svijet je nešto što i dan danas izučavam, ali ne volim savremeni fudbal zbog toga što su finansijski i marketinški momenti preuzeli primat nad ljepotom (estetikom) igre.
Ali što je muzika postajala važnija, to sam se više odaljavao od sporta. Razlog za to je vrijeme, jer sam negdje na prelazu iz osnovne u srednju školu satima i satima samo svirao gitaru. Ponekad i po dvanaest sati dnevno. Jer sam čuo da je to radio veliki Džon Frušante (moj omiljeni gitarista).


Od 15 do 18 godine formirao sam nekoliko bendova. Najperspektivniji je bio ‘’Sky Code’’. I danas mi je pomalo krivo što ta priča nije uspjela, jer smo imali maltene sve potrebne elemente.


Negdje poslije ‘’Sky Code’’ epizode donekle sam se umorio od svega toga, ali taj umor je bio inspiracija za žvrljanje nekih stihova koji su prerastali u pjesme. U pisanju pokušavam da slijedim trag Oktavija Paza, Huana Ramona Himeneza, Gabrijele Mistral, Ognjenke Lakićević, Milana Mladenovića, Nikole Vranjkovića…


Kad sam počeo ozbiljnije da pišem, već sam bio prva godina novinarstva u Podgorici. I vidite kako su ti svjetovi isprepletani, ponovo počinje muzika i pokrećem jedan osoben bend sa prijateljima Stojanom Terzićem i Aleksandrom Vukovićem, koji još uvijek postoji. Sad smo u fazi pravljenja plana za komponovanje nekih autorskih pjesama, ali smo po prirodi lijeni i muzika je tu često propratni dio druženja.


Novinarstvo je došlo kasnije. Tokom većeg dijela studiranja mislio sam da kontinuirano živim u promašaju, ali onda su počeli da se dešavaju susreti sa ljudima iz svijeta medija, i negdje sam ih poslušao kad su mi kazali da treba da pokušam da radim (hvala im na tome). Za sad ide okej, već godinu dana sam saradnik Radio Budve.

 

 

Moja interesovanja


Moja interesovanja se, tu negdje, podudaraju sa ljubavima. Ono što me najviše, kao pojedinca, interesuje jeste da uvijek, koliko god je moguće, pokušavam da tragam za dubljim smislom života. U svakoj prilici i u svakoj vrsti situacije. Svakodnevica, ipak, nalaže drugačija, daleko kruća, ponekad i rigidna pravila. Ne želim da budem pretenciozan, ali sumnjam u sopstvene mogućnosti da se njoj upodobim. Uvijek me više zanimalo metafizičko, još od, koliko mogu da se sjetim, četvrte ili pete godine, iako naravno tada to nisam mogao podrobnije da objasnim.
Kod mene je srećna okolnost što sam rastao u svešteničkoj porodici, a moji roditelji su zaista uspjeli da prenesu na mene ta neka dublja stremljenja: i vjeru u Boga, i širinu i ljepotu pravoslavlja, i slobodnoumnost, i imperativ da je zaista najvažnije biti dobar čovjek; ljubav prema umjetnosti, filozofiji, bogoslovlju, zaista mnogo toga… Moguće je da sam za ponešto od navedenog, hvala Bogu uspio da se uhvatim, i mogu samo da i ocu i majci budem zahvalan na njihovom trudu, požrtvovanosti i zalaganju.


U suštini, važno je steći vrline kroz interesovanja, uz neophodnu dozu samokritike koja nam danas dakako nedostaje.


Profesionalni planovi


Iako je za sada dobro ovako kako jeste, kada su profesionalni planovi u pitanju, istakao bih želju da uvijek predano, posvećeno i temeljno radim svoj posao. Novinarstvo svakako to i zahtijeva. A do postizanja nekih suštinskih novinarskih rezultata, potrebno je da prođe mnogo vremena. Dok se zanat valjano izuči i iskustvo stekne.
Moj omiljeni novinar je Velja Pavlović, autor emisija ‘’Nivo 23’’ i ‘’Duhovnici’’ koje se emitiuju na beogradskoj televiziji Studio B.

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt