22.12.2018

Ivana Babić: Pripremam novu izložbu u Podgorici

Nakon prošlogodišnje izložbe "Obrisi" u Budvi i Kotoru, mlada budvanska slikarka i arhitekta Ivana Babić priprema novu izložbu "Linije dodira" u Podgorici, a izlagaće i na 52. Hercegnovskom zimskom salonu. Neke od njenih slika biće objavljene u aprilskom broju internacionalnog časopisa "1340ART magazine". 

 

Razgovarala:  Ana Stanić

Ivana Babić je rođena 28. maja 1984. godine u Sarajevu. Osnovno i srednje obrazovanje stekla je u Budvi. Diplomirala je 2008. godine na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta Crne Gore u Podgorici, gdje je od 2008. do 2014. radila kao saradnik u nastavi. Od 2003. do 2007. godine učestvovala je na nekoliko grupnih izložbi. Dobitnica je nagrade „19. decembar“ za izuzetan studentski uspjeh za 2006. godinu. Osim slikarstva i crtanja, kojima se bavi od ranog djetinjstva, stvara i u domenu grafičkog dizajna, fotografije i dizajna enterijera. Živi i radi u Budvi.

 

Kažu da umjetnici, naročito slikari, vide svijet drugačijim očima. Da li je to i kod Vas slučaj?

 

Mislim da umjetnike uglavnom pokreće unutrašnji svijet, oni stvarajući djelo unose dio sebe - svoje emocije, misli, svoju snagu ili čak bol. Zato koristimo izraz stvaralaštvo - stvaranje/kreiranje u kome intimistički svijet pojedinca postaje dio javnog.

 

 

Obzirom da ste po struci arhitekta, kakva je veza izmedju arhitekture i slikarstva i da li je slikarstvo nadopunjuje?

 

Arhitektura je takodje umjetnost, umjetnost gradjenja - crtež od ideje do zabilješke, skulptura od plana do oblikovanja. Zato lično ne mogu da napravim distancu izmedju slikarstva i arhitekture. Svaka arhitektonska ideja se oblikuje skiciranjem, razradjuje crtanjem, i prezentuje na kraju kroz vizuelni medij. Izbor moje profesije je  potekao  zapravo od Geteove definicije arhitekture kao zaledjene muzike. To je i danas najljepša definicija. svaki umjetnik na neki način teži da “zaledi” odredjeni trenutak, stanje, pokret ili svijetlost. Tako su i nastale slike iz serijala “Obrisi”.

 

 

Koliko Vam je značila prošlogodišnja izložba “Obrisi” i zašto ste joj dali taj naziv?

 

Od ulja do akrila na platnu kojima je zajedničko naslučivanje forme , predstave na slikama su pretežno prikazane kao obrisi, dok je  sadržaj u oku posmatrača. 

Bila sam pod utiskom i prije zvaničnog otvaranja izložbe u Kotoru u Galeriji Solidarnosti, jer je to moje prvo samostalno izlaganje i jako su mi značila reagovanja. Izlagati u prostoru Moderne galerije Budve,  koji sam posjetila mnogo puta, gdje su izlagali mnogi veliki umjetnici, medju njima i naši sugradjani, to je bilo osvarenje sna. Podrška koju sam dobila od budvanske publike, od naših umjetnika , bila je pokretač za moje dalje, mnogo intenzivnije, stvaralaštvo. 

 

 

Koliko dugo se bavite slikarstvom i kada ste prvi put osjetili ljubav prema ovoj vrsti umjetnosti?

 

Prve uspomene iz djetinjstva su vezane za moju baku koja me uči da crtam. Crtala sam prvo na papirima, a sa 4 godine sam prešla na velika platna- zidove dnevne sobe. Moji su srećom podsticali kreativnost tako što su mi kupivali veće papire i više materijala, mada su mi zidovi i dalje bili privlačni nakon krečenja. U osnovnoj školi sam pohađala likovne sekcije, učestvovala na takmičenjima i bila sigurna da ću upisati Akademiju. Odlučila sam se za gimnazuju u toku koje sam zavoljela arhitekturu, kao idealan spoj umjetnosti i tehnike.

 

Od 2003. počinjem da slikam u tehnici ulja na platnu, a nesto kasnije i akril na platnu. Ove godine otkrila sam skoro slučajno novi medijum za moje izražavanje - slikanje na staklu, u više slojeva. To je fascinantna tehnika.

 

 

Planirete li neku izložbu u skorije vrijeme? 

 

Za početak nove godine pripremam izložbu pod nazivom „Linije dodira“ u Podgorici, na kojoj će biti izloženi svi mali formati nastali u ovoj godini.

 

 

U čemu pronalazite inspiraciju i koji su dominantni motivi na Vašim slikama?

 

Inspirise me okruzenje, ali motiv prodire iz mene na površinu, uvijek je  rezultat unutrasnjeg procesa bilo da se radi o obrisima  ( imaginarnog ili stvarnog okruzenja) ili o odnosima. 

 

Imate li uzore u slikarstvu ?

 

Iz svake epohe bih mogla da izdvojim nekoliko slikara koje cijenim, ali ne bih mogla da kažem da su mi uzori, jer svaki umjetnik u suštini teži originalnosti, sopstvenom izrazu. U ranijim slikama se po kritikama primjeti  da mi je blisko slikaratvo romantičara Vilijam Tarnera, ali ipak izraz je drugačiji.

 

 

Smatrate li da treba podrzati mlade ljude koji žele da se bave slikarstvom?

 

Slikarstvo ne doživljavam kao profesiju, već kao sudbinu. Umjetnici se radjaju sa darom, školovanjem i radom samo usavršavaju tehniku. 

Mladi posebno u Budvi, imaju puno mogućnosti za umjetnički razvoj i pravo usmjeravanje, jer medju nama su umjetnici, koji u ateljeima i studijima mogu pomoći mladim talentima i usmjeriti ih. Takodje naš grad je savršeno platno za stvaralaštvo

 

 

 

 

 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt