13.06.2017

Kaća Zenović Šćekić, umjetnica - Muzikom protiv zaborava

Nasljednica poznate muzičke porodice Zenović iz Petrovca, mr Kaća Zenović Šćekić za „Krug Mladih“ govori o svom životu i ljubavi prema muzici

 

Piše: Miloš Boreta

Nesvakidašnja mlada umjetnica mr Kaća Zenović Šćekić, iz Petrovca, prošetela nas je kroz priču o svom muzičkom stvaralaštvu. Uvijek pozitivna, vedrog duha i nasmijana, ostavlja utisak osobe koja živi i radi ono što voli. Potiče iz poznate paštrovske muzičke porodice Zenović. Pored čestih muzičkih nastupa, bavi se i pedagoškim radom, piše pjesme a odnedevno je i mama prelijepe Kaline. Za sebe kaže da je toliko samokritična, da bi se te osobine najradije oslobodila.

Nakon završene niže muzičke škole u Petrovcu i srednje muzičke škole ,,Vasa Pavić” u Podgorici, Kaća Zenović Šćekić, upisuje Fakultet muzičke umetnost u Beogradu, na katedri za solfeđo i muzičku pedagogiju. U junu 2014. godine pod mentorstvom mr Vere Milanković odbranila je master rad pod nazivom „Primjena paštrovske narodne pjesme u nastavi solfeđa”. Muzičku kulturu Paštrovića promoviše i izvođačkom praksom, kako u Crnoj Gori, tako i u Srbiji, pjevajući tradicionalne paštrovske pjesme na raznim skupovima. Osim muzičke tradicije Paštrovića, izvodila je i narodne pjesme regiona kao član Akademskog ženskog hora ,,Collegium musicum”. Sa ovim horom nastupala je u nekim od najznačajnijih koncertnih sala Evrope i Amerike, kao što su ,,Mocarteum”, pozorište ,,Đuzepe Verdi”, ,,Carnegie Hall”, koncertna sala Harvarda i osvojila mnoge nagrade. Bavi se pedagoškim radom i aktivno predvodi dječji crkveni hor u manastiru Praskvica.

 

Odrastali ste u muzičkoj porodici. Kada ste shvatili da je muzika postala Vaš životni put?

 

Ne bih mogla da Vam tačno odgovorim na ovo pitanje. Kako je muzika oduvijek  sastavni dio mog života, bilo je prirodno da to bude put kojim ću i ja nastaviti da koračam. Majka kaže da sam još u vrtiću željela da postanem nastavnica muzičkog. Mlađa sestra je imala manje od pet godina kada je osjetila tu moju želju. Prisustvujući mojim „časovima“ u našoj dječjoj sobi, naučila je brojeve i slova.

 

Gdje ste sticali muzičko obrazovanje?

 

Nižu muzičku školu završila sam u Petrovcu, u klasi svog oca Igora Zenovića, nastavnika klavira. Zatim upisujem srednju muzičku školu „Vasa Pavić“ u Podgorici, smjer muzička pedagogija, a dvije godine kasnije u istoj školi i smjer solo-pjevanje, koji zbog upisa na akademiju nijesam završila. Beograd je bio moja sljedjeća stanica, gdje upisujem Fakultet Muzičke Umetnosti, smjer muzička pedagogija. Na njemu sam diplomirala na osnovnim i master studijama.

 

Jeste li razmišljali o bavljenju drugom profesijom?

 

Moja druga profesija je takođe bila u okviru muzike. Prvenstveno sam željela da na akademiji upišem dirigovanje, ali zbog velike i jake konkurencije nijesam položila prijemni ispit za taj smjer. Tako sam upisala muzičku pedagogiju. Iako sam planirala da kroz godinu dana još jednom pokušam da položim prijemni ispit za dirigovanje, u međuvremenu sam se zahvaljujući svojoj mentorki mr Veri Milanković zaljubila u muzičku pedagogiju i shvatila da je ona zapravo moja prva i prava ljubav. Dirigovanjem sam ipak nastavila da se bavim, pa sam imala nastup kao dirigent hora Collegium Musicum, a sada vodim dječji crkveni hor u manastiru Praskvica.

 

 

 

Smatrate li da muzika ima veću moć nego riječi?

 

Svakako, naročito instrumentalna muzika, koja dozvoljava da je svako doživi na svoj način.

 

Možete li da zamislite život bez muzike? Da li je i za Vas muzika ujedno lijek?

 

Muzika je sastavni dio mog života. Ne mogu ga zamisliti bez muzike. A lijek jeste, u trenucima kada mi je nedostajala kuća, ništa mi nije prijalo kao Smetanina „Vltava“, koja bi mi prosto ispunila srce. Za svako emotivno stanje imam određenu kompoziciju klasične i popularne muzike. Mislim da u tome nijesam jedina. Muzika jeste lijek, a danas postoji i sve više naučnih istraživanja koji to dokazuju.

 

Vaša porodica je poznata po čuvanju muzičke baštine Paštrovića. Želite li da izdvojite neku tradicionalnu pjesmu?

 

Da, mi mlađi smo nastavili stopama mog đeda Branka Zenovića, koji je u svojim kompozicijama često bio inspirisan tradicijom svojih Paštrovića. Kroz brojne nastupe moj otac Igor, sestra Milja i ja, se trudimo da muzičku baštinu Paštrovića i kompozicije našeg đeda Branka sačuvamo od zaborava.

 

Da li pišete stihove ili komponujete?

 

Više mi „leži“ komponovanje i to dječjih pjesama, čije tekstove piše moja majka Natalija. Na njene tekstove je takođe i moj otac pisao muziku. Na žalost, manjak slobodnog vremena mi ne dozvoljava da češće komponujem pjesmice za djecu.

 

Vaša sestra Milja je mlada i uspješna flautistkinja. Jeste li joj pružali podršku pri upisu na studij Muzička produkcija?

 

Naravno. Nadovezaću se na prethodno pitanje i reći da Milja komponuje i piše stihove, tako da se na tom studiju potpuno pronašla. Ona piše i snima puno pjesama, i nadam se da ćemo imati priliku da ih čujemo u nekoj bliskoj budućnosti.

 

Volite višeglasno pjevanje. Još jedno Vaše muzičko iskustvo jeste saradnja sa podgoričkom ženskom klapom ,,Alata“. Kako se osjećate kao članica tog vokalnog sastava?

 

Na časovima hora u osnovnoj i srednjoj muzičkoj školi zavoljela sam horsko pjevanje. Tome je doprinio i ženski akademski hor Collegium Musicum čiji sam član bila pet godina tokom studija u Beogradu. Sa ovim horom sam imala veliki broj nastupa u Srbiji, Crnoj Gori i inostranstvu, i pjevala sam u nekim od najznačajnijih koncertnih dvorana na svijetu, Mozarteum, Carnegie Hall. Stekla sam veliko profesionalno iskustvo koje mi sada kao članu vokalnog sastava Alata veoma znači. Vođa i članica ovog vokalnog sastava je Zoja Đurović, moja profesorka hora iz srednje škole, koja je u velikoj mjeri uticala na moju ljubav prema horskoj muzici. Bila mi je velika čast kada me je pozvala da budem član Alate.

 

U kojoj mjeri su mladi zainteresovani za ono što im pružate? Kakva su Vaša pedagoška iskustva?

 

Moja pedagoška iskustva su tek u povoju. Kao pedagog radim tek tri godine, tako da se u toj oblasti još uvijek pronalazim. Znam kakav želim da budem pedagog i šta mi je cilj. Na meni je da to da i dostignem. Mislim da su moji đaci dosta zainteresovani za ono što im pružam, naravno,  ne uvijek, ali i ja učim iz toga kako da svoje časove učinim ljepšim, interesantnijim i korisnijim.

 

 

Vjerujete li da sa naših prostora polako iščezava neukusan zvuk još iz perioda devedesetih godina?

 

Mislim da je tek sada dobio na snazi, i da neće iščeznuti još dugo vremena. Međutim, nezgodno je govoriti o ovoj temi, jer je to muzika koja „vlada“ i koju mladi preferiraju. Svakako da se i tu može naći neka kvalitetna pjesma, ali zbog slabijeg marketinga neće biti primijećena.

 

Šta za Vas predstavlja more? Jesu li Vam Budva i rodni Petrovac dobri izvori inspiracije?

 

Oni su moja vječita inspiracija, i zbog toga se uvijek posebno radujem nastupima u Petrovcu ili Budvi. A pogled na more prije nastupa mi daje nevjerovatnu energiju. Mada mislim da to nema puno veze sa mojim odrastanjem na primorju. More daje energiju i inspiracija je mnogim umjetnicima.

 

 

Gdje trenutno živite? Koliko Vam znači porodica?

 

Trenutno živim u Podgorici sa svojim suprugom Bogdanom i ćerkicom Kalinom. Porodica mi je jako bitna. Odrasla sam u vrlo bliskoj porodici. Sada se trudim da takvu porodicu stvorim sa svojim suprugom i našom ćerkicom.

 

Kakva ste ličnost i koje „loše“osobine biste se riješili?

 

Trudim se da budem pozitivna i nasmijana. I mislim da me svi poznaju kao takvu. To je komentar koji shvatam kao kompliment. Naravno postoje trenuci kada nijesam raspoložena, ali se trudim da to brzo prevaziđem. A što se tiče „loših osobina“, najradije bih se riješila stalne sumnje u svoje postupke, da li su dobri, da li su mogli biti bolji? Iako je ta sumnja vrlo često neosnovana, uvijek je tu. Ko vjeruje u astrologiju,vjerovatno bi to pripisao mom horoskopskom znaku, djevici.

 

 

 

 

 

Mislite li da je Budvi potrebna muzička radionica za djecu i mlade?

 

Muzička radionica bi bila od velike koristi za mlađu populaciju. Pomenula sam da je sve više naučnih istraživanja koja dokazuju blagotvornost muzike na psihički  razvoj djece i mladih. Muzičke radionice ne bi bile namijenjene samo muzički obdarenoj djeci, već i onima koji to nijesu, ili misle da nijesu. Muzika je potrebna svima! Cilj svake opštine, ali i države, bi trebao da bude stvaranje pametne i zdrave omladine, a muzika u tome pomaže. Tako kažu naučna istraživanja, ne ja!

 

Jeste li bili u prilici da pročitate neki od brojeva našeg časopisa?

 

Jesam. Divno je da postoji mjesto gdje djeca i mladi Budve mogu biti kreativni, a zatim da nam to i pokažu. Trud vaše redakcije je vidljiv kroz članke koji promovišu kulturnu baštinu grada, razne događaje i mlade talente o kojima se malo priča. Želim Vam uspjeh u daljem radu i još mnogo brojeva „Kruga Mladih“!

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt