13.06.2017

Maja Đuric - Obojeno djetinjstvo

Susret sa Majom Đurić podsjetio nas je na izreku „Veliki ljudi su jednostavni, pompezni su lažnjaci“. U isčekivanju da upoznamo ličnost sa tako bogatom biografijom dvoumili smo se kako joj pristupiti.

 

Pišu: Nina Radenović

        Kristina Tokarskaja

Dileme su nestale u trenutku kada je ušla u redakciju. Na prvi pogled osvojila nas je stavom „Treba pomoći nekom ko tek počinje“. Kasnije je „išlo“ jednostavno. Željela je da nas upozna. I da čuje o svakom po nešto. Bili smo zatečeni, pijatno iznenađeni. Predstavili smo se Maji Đurić. A onda se ona „otvorila“ nama . Predstavljamo je iz malo drugačijeg ugla. 

Drugačije od onog kako ste navikli u klasičnim intervjuima.

 

ŽENA FOTOGRAF

 

 

 

To što sam prva žena profesionalni fotograf u Crnoj Gori, u početku mi je otežavalo bavljenje ovim poslom. Ljudi vas drugačije gledaju. Navikli su na stereotip, da su muškarci uglavnom fotografi. Mnogi su me manje ozbiljno shvatali, sve dok ne bi vidjeli moje fotografije. U isto vrijeme bio je izazov da u mušku struku uđe žena. Nastojala sam da motivišem ljude da više cijene fotogafe, naočito žene. Prije mene jedina žena u Crnoj Gori, koja se bavila amaterskom fotografijom, bila je princeza Ksenija. I danas se čude da se žena u to vrijeme zanimala za fotografiju. Nepisano pravilo je da se muškarci smatraju fotografima, valjda zato što je u pitanju mehanika, pa misle da to mogu samo muškarci.

 

FOTOGRAFIJA

 

Moje interesovanje za umjetnost i fotografiju počelo je u šestom razedu osnovne škole, kada mi je otac dao mali rolej, mehanički foto aparat. Pošto se bavio fotografijom i neko vijeme studirao kameru, objasnio mi je sve o fotografiji. U to vrijeme bio je aktuelan mehanički fotoaparat, te me je učio blendu i eksponaži. Dešavalo se da zaboravim prve tehničke korake, ali bio je uporan i naučio me.

 

 

 

 

DJEVOJČICA MEĐU UMJETNICIMA

 

Odrastala sam na divan način. Imala sam posebno djetinjstvo obojeno mnoštvom boja. Bili smo porodica umjetnika, drugačija na svoj način.

 

 

 

 

 

MOJ STRIC - VLADIMIR DADO ĐURIĆ

 

Veoma sam ponosna na mog strica Dada Đurića. Često smo pričali o umjetnosti. Dok sam radila kao novinar nikada mi nije dao intervju. Kada bi došao kod nas, bježao je od novinara. Jednom prilikom kažem ja njemu “Daj meni intervju”, a on mi odgovori “Ma daj! Nećeš valjda i ti da me daviš”. Posjedujem puno njegovih fotografija. Za vrijeme mojih postdiplomskih studija, posjetili smo Pariz i obišli Bobur, muzej modernih umjetnosti. Otac me je zamolio da kupim veliku monografiju o Dadu. Niko od mojih kolega iz Praga nije vjerovao da mi je on stric. Bilo im je neshvatljivo da u tako značajnom muzeju postoji velika kolekcija njegovih slika. Kao ni to da smo iz tamo neke Jugoslavije i Crne Gore. Nijesu mi vjerovali sve dok nije došao po mene. Tada sam bila glavna zvijezda, što mi je veoma prijalo. Sa fotografske tačke gledišta Dado Đurić bio je jako nemiran čovjek. Njega ni fotoaparatom niste mogli uhvatiti. Bio je veoma duhovit i pronicljiv. Bavio se umjetnošću poput rudara, ustajao u pet sati ujutru a odlazio na odmor u deset sati uveče. Radio je čitav dan, kao u rudniku. Danas smo ponosni na njega. Stekao je svjetsku slavu i mnogo veće priznanje nego što je bilo ko od nas.  

 

 

 

 

 

IZAZOV

 

Izazov mi je portretna fotografija. Na žalost nikada nijesam imala izložbu portreta. Nekako mi je to promaklo. Pošto ih dugo nijesam radila voljela bih da im se vratim i napravim izložbu.

 

ISTORIJA FOTOGRAFIJE CRNE GORE

 

Istaživanje istorije fotografije u Crnoj Gori doprinijelo je otkrivanju domaćih i stanih fotogafa za koje nijesmo znali. Urađena je hronološka sistematizacija, koja ranije nije postojala. Istraživanje obuhvata razne segmente stranih fotografa i fotopisaca ali i naših, koji su imali fotografske galerije. Došla sam do podataka koji su bitni za istoriju fotografije i umjetnosti, poput stranih fotografa koji su fotografisali u zatvoru. Rodžers Fenkton je fotografisao krimski rat. U pitanju su veoma stare fotografije a među najstarijima je i fotografija Peta II Petrovića Njegoša.

 

 

 

 

 

 

OBUKA MLADIH

 

Od studenata zahtjevam osnovno znanje o fotografiji. Nastojim da razvijem njihov dar za istraživanje. Da ih naučim da posmatraju kako bi znali da prepoznaju prave kompozicije. Posmatranjem vide detalje koji trebaju da uđu u kadar. Ne insistiram na definicijama već na znanju koje će moći da primijene.

 

 

OSOBINE FOTOGRAFA

 

Fofograf treba biti radoznao i spreman da ponese teret lovca koji u lov ide sam. Oprema nije laka. Često treba ustati prije svitanja i u tišini hvatati kadar. Onima koji žele da se oprobaju u fotogafiji preporučujem da u stranoj zemlji slikaju odmah po dolasku. Kasnije se naviknete na sve što je neobično i propustite da slikate ono što je autentično.

 

 

 

 

 

 

NAGRADE I PRIZNANJA

 

To voli svaki umjetnik. Ko kaže da mu nije drago ne govori istinu. Nagrade su potvrda da radiš dobro i da je to primijećeno. Meni nagade puno znače.

 

BUDVA

 

Za Budvu me vezuje puno lijepih uspomena. Tu sam provela sve raspuste i vikende. Često se sjetim avantura na morskoj pučini kada smo sa ocem išli na ribanje. Za Budvu me vezuje i moja profesija. Ovdje sam imala izložbu fotografija čiji je motiv bio barka. Budva se dosta promijenila, dobila je novu vizuru. To je sada Nova Budva.

 

MAKSIMA KOJOJ TEŽITE

 

Kao u pjesmi Edit Pjaf “ “Ne, ne žalim ni za čim”, voljela bih da živim i da ne žalim za propuštenim. Želim i da doživim nešto novo i drugačije od ovog što sam do sada vidjela i doživjela.

 

 

 

 

BIOGAFIJA

 

Maja Đurić je rođena na Cetinju gdje je završila osnovnu i srednju školu.Diplomirala je istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Magistarske studije završila je u Pragu na Centralno-evropskom univerzitetu u klasi profesora Jana Džefrija na odsjeku za istoriju umjetnosti, filozofije i arhitekture. Doktorsku disertaciju odbranila je u Beogradu.

Saradnica je fotografske agencije iz Pariza ,,Wostokpress”, savjetnica za Crnu Goru Evropskog vodiča za fotografiju, jedan je od osnivača i predsjednica ,,Instituta za fotografiju Crne Gore”. Njene fotografije korišćene su i u igranim filmovima, muzičkim i turističkim spotovima i marketinškim kampanjama.

Dobitnica je više domaćih i inostranih nagrada za fotografiju. Kao istoričarka umjetnosti godinama se bavi proučavanjem istorije fotografije u Crnoj Gori.

Na Fakultetu umjetnosti na JDG predaje Umjetnost fotofrafije.

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt