21.06.2017

Marija Razić, urednica i voditeljka jutarnjeg programa RTCG - Uživam u životu i život u meni

Marija Razić, urednica je i voditeljka Jutarnjeg programa RTV CG. Jedno je od zaštitnih lica Javnog servisa. Filolog po obrazovanju, novinarka po zanimanju, urednica i voditeljka. Odovorna, obazriva, tačna. Ni nakon oba porođaja nije napravila pauzu u poslu. Zagovornica zdravih stilova života. Kaže da su joj preduslovi za srećan život: puno rada, samodiscipline, nježnosti, razumijevanja, sport, posao koji se voli i ljubav. Nije planirala da postane novinar i fitnes instruktor, to je postala vremenom. Voli prirodu, more, sunce i naravno svoju djecu.

Životni moto ove mlade žene je „Uživam u životu i život u meni“.

 

Pišu: Jocka Jagetić

         Sara Savić

 

Vaši novinarski počeci. Kada i gdje ste se prvi put oprobali u novinarstvu?

 

Imala sam petnaest godina, voljela sam da pišem. Bile su to neobične kratke priče. Objavljivala sam ih u tadašnjem “Omladinskom pokretu” a potom i u dnevnom listu “Pobjeda”, gdje sam imala i svoju kolumnu. Mnogo kasnije, po povratku iz Beograda, sa studija Svjetske književnosti, počela sam da radim na Trećem kanalu RTCG. Moja prva emisija bio je “Crno bijeli svijet” - zanimljive priče iz svijeta, vrlo brzo i popularna kratka forma “Nije nego” koja je rješavala jezičke nedoumice.

 

Kako ste se osjećali u prvim novinarskim i voditeljskim

ulogama?

 

Sjećam se snimanja svojih prvih najava za “Crno bijeli svijet”. Bile su to najduže najave na svijetu, vjerovatno da bih zadivila sve, i trebalo mi je mnogo vremna da ih snimim. Zahvaljujući strpljenju snimatelja Željka Bracanovića - uspjela sam. Radila sam i kratke informativne emisije “Fleš” i “Fleš plus” a prvi susret sa programom uživo - bio je neponovljiv. Više od 15 godina sam vjerna upravo toj formi.

 

 

Koje su Vam najdraže uspomene vezane za rad na televiziji?

 

Ima ih mnogo. Moj život je televizija. Nikada nijesam napravila pauzu, čak ni nakon oba porođaja. U najljepšem sjećanju mi je rad na ljetnjem programu “Check in” u IN televiziji. Isto tako važna mi je i humanitarna akcija koju sam na istoj televiziji radila u saradnji sa Crvenim krstom.

 

Da li i dalje radite sa istim žarom i entuzijazmom?

 

Apsolutno. Forma Jutarnjeg programa Nacionalnog Javnog servisa je takva, da bez entuzijazma ne može da funkcioniše. Samo buđenje u četiri sata ujutro zahtijeva entuzijazam, kao i program uživo koji traje četiri sata. Volim ovu formu jer uz nju konstantno napredujem, širim svoja interesovanja. Uvijek se dešava nešto novo, vrte se različite teme, različiti sagovornici. Svakodnevno učim uz njih.

 

Šta su prednosti a šta mane novinarske profesije?

 

Prednosti su brojne. Njeguje se jezik, obaviještenost, upoznaju se različite sfere života i društva; u mogućnosti smo da pomognemo ugroženim ljudima, da šaljemo poruke u koje vjerujemo... Mane su to što uz ovaj posao moramo baš da se potrudimo kako bismo sebi obezbijedili mir. Ljudi su znatiželjni, non-stop vas nešto pitaju, dijele komplimente, savjete…I tako je gdje god da se nalazite. To sam prihvatila davno, kao sastavni dio profesije i uvijek razgovaram sa ljudima. Razumijem njihovu ljubopitljivost. Nije zlonamjerna. Prosto nam to nameće posao. Još jedna mana je to što smo nedovoljno plaćeni.

 

 

Kolika je odgovornost novinara ili voditelja kada javnosti saopštava neku vijest?

 

Ogromna. Posebno u tako gledanoj formi kao što je Jutarnji program RTCG. Zapravo, gledanost se postiže povjerenjem, dobrim odabirom tema, gostiju, dobrim “pakovanjem” informacija. Ovo je forma koja ne trpi okolišanja. Informacija treba da bude bude kratka, jasna i lijepo saopštena. Svako izgovorneno slovo treba da je “okruglo”. Naravno, dešavaju se i greške. Tada je važno uputiti izvinjenje.

 

Da li je za novinarstvo potreban talenat ili se radom i upornošću može postati dobar novinar?

 

Novinarstvo je prvenstveno zanat. Potrebna je želja, obrazovanje i puno konstantnog rada, kako na duhovnom, tako i na fizičkom polju. Ono što čini dobrog novinara je puno sati na terenu, prilozi, ankete, studio...To iskustvo se jedino može steći u televiziji, ne može se naučiti iz udžbenika. Zato je u pitanju zanat. Zanimljivo je i to da novinari u svemu što im se dešava u životu vide novinarsku priču. Nekako posmatramo svijet drugačije od drugih. Drugačije gledamo televiziju, emisije, filmove, drugačije čitamo novine..

 

Koliko novinarstvo oduzima vremena i da li privatan život trpi zbog poslovnih obaveza?

 

Novinar je novinar 24 sata. Telefon je uvijek aktivan. Ne postoji nepristojno vrijeme za poziv. Zato je potrebna i fizička pripremljenost. Redovna rekreacija dođe kao neki izduvni ventil. Ovo je stresan posao. Jedna mala greška može da vas obilježi i obično se svi za nju uhvate. Ne mogu reći da privatni život ne trpi . Ali, ako vam pođe za rukom da napravite dobar balans, da posao prihvatite kao važan dio života, kada ga volite koliko ga volim ja, onda nekako sve ide svojim tokom...

 

 

Koje ste lekcije morali da naučite a koje se tiču Vaše profesije?

 

Kratko, jasno, precizno, jezički tačno, lijepo saopšteno...Još jedna važna lekcija je - puno čitanja.

 

Kakva je Marija bila kao djevojčica. O čemu je sanjala i da li je svoje snove ostvarila?

 

Vesela, nemirna, puna ideja , puna snova, pričljiva, otvorena, zaljubljiva..Nijesam sanjala o televiziji niti o tome da budem fitnes instruktor...To sam postala vremenom, kako su se moja interesovanja kristalisala..

 

Na TV ekranima odajete utisak ozbiljne i odgovorne osobe. Da li ste takvi i privatno?

 

Odgovorna jesam i to veoma, i precizna. Uvijek stižem mnogo ranije. I ozbiljna sam, obazriva.

 

 

 Pobornik ste zdravih stilova života. Kako živjeti zdravo?

 

Lako. Mjera u svemu je zlatno pravilo. Toliko je priroda u Crnoj Gori divna, blagonaklona. Nijesmo ni svjesni šta imamo. Čovjek treba da osluškuje svoj biološki sat, da koristi blagodeti jutra, da dobro doručkuje, lijepo ruča i lagano večera..Puno voća, povrća - sirovog, puno tečnosti, dovoljno sna i mijeha.

 

Šta čitate i koju muziku slušate?

 

Čitam sve. Kako bih drugačije sudila o djelima? Ako me pitate šta volim, uvijek se vraćam Šekspiru, Servantesu, Edgaru Alanu Pou, Ljosi.. ima ih još mnogo. Izuzetno cijenim našeg Ognjena Spahića. Svjetski pisac.

 

Koji su po Vašem mišljenju preduslovi za srećan i ispunjen život?

 

Puno rada, samodiscipline, nježnosti, razumijevanja, sport, posao koji se voli i ljubav...

 

Čemu dajete prednost: materijalnom ili duhovnom bogatstvu?

 

Koliko god se trudila da ih odvojim, nemoguće je. Jedno bez drugog, u današnjim uslovima života - ne idu! Jedino je duhovno individulano, svijet jedinke, svijet tajni, ponekada i vječnih, samim tim i svijet misterije i uzbuđenja. Lijepo je njegovati duhovnost.

 


Kako obnavljate energiju nakon iscrpljujuće posla?Da li imate neko mjesto na koje volite da se opustite i uživate?

 

Energiju mi uvijek vrate moja djeca i naravno rekreacija kojoj sam posvećena preko dvadeset godina. Držim redovne aerobne kardio treninge u uživam u njima...Volim i prirodu, more i sunce.

 

 

Da li Vam se sviđa „Krug mladih“?

 

Baš mi se dopada. Lijepo upakovan, pun pozitivnih poruka, mladosti, ideja..Sve čestitke i puno uspjeha u budućem radu...

 

Vaš životni moto?

Uživam u životu i život u meni!

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt