25.10.2018

Sara Vujošević: Ljepota života je u pravilno upotrijebljenim bujnim kontrastima

Najpoznatija crnogorska sopranistkinja Sara Vujošević, čiji je uspjeh i talenat priznat van granica naše zemlje, govori za Krug mladih o svojim muzičkim počecima, školovanju, „Blagu Crne Gore“, operskoj muzici, ali i tome šta privatno voli da sluša, kako doživljava nagrade i priznanja i koje je uspomene vežu za Budvu i „Grad teatar“.

 

Razgovarala: Jovana Jagetić 

 

Nastupajući na dječjim festivalima i takmičenjima, gradila je svoj muzički identitet. Kasnije ga je usavršavala kroz obrazovanje u Novom Sadu i Beču, a magistarske i doktorske studije je završila u Moskvi. Danas tamo živi i iznova oduševljavajući rusku publiku izvođenjem crnogorskih remek djela. Ističe da publiku stalno treba iznova osvajati, jer se upravo u tome pronalazi inspiracija i motivacija za dalji rad. Tako je i nastao sada već afirmisan autorski projekat “Blago Crne Gore”, kojim Sara uspješno promoviše crnogorsku kulturnu baštinu širom Evrope.


Pored umjetnosti, koju toliko voli, ovu talentovanu damu zanima i ekonomija. Magistrirala je na Ekonomskom fakultetu UCG u Podgorici, i kako kaže „Ljepota života je u pravilno upotrijebljenim bujnim kontrastima“.

 

Kako su tekli Vaši muzički počeci?


Gledajući iz ugla sadašnjice, na sceni sam, praktično, otkako znam za sebe, ako ne računamo prvih nekoliko godina života kada čovjek usvaja osnovne principe osamostaljivanja. Šalu na stranu, za mene povratak u djetinjstvo predstavlja dio čarolije, koja mi je dala osnov i matricu za dalje progrese i procese u profesionalnoj sferi života, koji su se čini mi se, sasvim prirodno nadovezali na moje dječije maksimalno angažovanje u umjetnosti.

 

 

Iako ste magistrirali na Ekonomskom fakultetu UCG u Podgorici, odlučili ste da svoj život posvetite muzici . Kako je do toga došlo?


Ekonomija je kao izbor uslijedila nakon završenih četvorogodišnjih osnovnih studija na državnoj Muzičkoj akademiji u Novom Sadu. Oduvijek su me privlačila usvajanja novih znanja. Mogu da kažem da je to bio uspješan profesionalni ‘izlet’, svakako, za mene kao individuu, plus u formiranju sveukupnog obrazovanja. Medjutim, umjetnost ostaje primat i fundament svega što se veže za moj dosadašnji i budući profesionalni put.

 

Iako ste se muzički obrazovali u Novom Sadu i Beču, tvrdite da Moskva nudi talentima više u odnosu na druge velike gradove. U Moskvi ste završili magistarske i doktorske studije. U čemu je posebnost obrazovanja u Moskvi?


Odlično pitanje. Svuda je posebno i lijepo, gdje se saradjuje sa pravim ljudima, koji odgovaraju odredjenom senzibilitetu i imaju moć da kao mentori, kolege i saradnici prepoznaju umjetničke potrebe i ‘domete’ kod drugih. Tokom svakog od procesa profesionalnog usavršavanja, imala sam tu privilegiju da usvajam znanja od najboljih. Na tome sam neizmjerno zahvalna vaseljeni, vjerujem da ništa u životu nije slučajno.

 

 

Zašto ste se odlučili za opersku muziku i po čemu je ona za Vas posebna?

 

Imam osjećaj da se operska umjetnost odlučila za mene. Izmedju ostalog, pomenula bih poseban osjećaj izvodjenja svih tih istorijskih remek djela. Samim tim, kao uspješan izvodjač istih, postajete antikvitet. A antikvitet nikad nije mogao biti previše zapažen od strane široke narodne mase. Zato i ne treba da čudi zašto je naša profesija toliko neprihvaćena od strane velikog broja ljudi.


Kažu da je ruska publika veoma zahtjevna. Kako ste je osvojili i na koji način Vas sada doživljavaju?


Svaku publiku moramo iznova i iznova osvajati, to je proces koji se ne zaustavlja, koji može da bude i motivacija, inspiracija, dakako i opomena. Sve dok nas inspiriše energija koju upijamo od ushićene publike - tad je nebo granica naših dometa.


Koje muzičke nagrade su obilježile Vašu karijeru?


Nagrade su sastavni dio karijere svakog profesionalca, drage su mi na svoj način, jer svaka od njih predstavlja mukotrpan rad, odricanja. Predstavljaju simbole, koji me neminovno vežu za odredjene faze života. Ako baš moram da izdvojim neke od njih - to bi bila Prva nagrada na medjunarodnom takmičenju operskih pjevača u Moskvi koje nosi ime čuvenog ruskog kompozitora „M.I.Glinka“. Što se tiče nagrada u nauci, to bi bila Prva nagrada na medjunarodnom takmičenju muzikologa, koje je bilo, izmedju ostalih, pod patronatom čuvene akademije Gnjesinih, a koja pripada zvaničnom spisku kulturnih dobara Rusije.

 

 

Kako izgledaju pripreme za nastup i koliko vremena i truda operski pjevač treba da uloži da bi bio uspješan?


Neću Vam reći nista novo, što niste čuli već od bilo kod profesionalnog muzičkog izvodjača. Naša profesija nije nimalo laka. Uostalom, ako želimo da radimo uspješno ono čime se bavimo, onda ništa ne može doći samo od sebe. Odricanja su velika, konstantno održavanje izvodjačke, kao i fizičke forme traži svakodnevnu posvećenost, ali je ljubav prema profesiji veća od svega što podrazumijeva pomenuto.


Kako je nastalo „Blago Crne Gore“ i kako je publika doživljava?


„Blago Crne Gore“ je osmišljeno prilikom proslavljanja uspješnog nastupa u Moskvi, u razgovoru sa kolegama koji su kasnije prihvatili moj predlog i postali dio istoimenog projekta. Da budem iskrena, ne želim da sakrijem da sam negdje i očekivala lijepu reakciju na nešto što predstavlja - Kulturnu srž mog naroda. Projekat uvijek izvodimo sa velikim entuzijazmom i neizostavno nailazimo na fantastičnu reakciju publike, što me kao Crnogorku neizmjerno raduje.


Koju vrstu muzike još volite i privatno slušate? Da li talenat i ljubav prema ovoj umjetnosti prepoznajete i kod svoje djece?


Volim da čujem sve u čemu mogu da prepoznam kvalitet, pa ću tako sada vjerovatno i da Vas zaprepastim svojim odgovorom - da se i u popularnoj, sveopšte prihvaćenoj muzici mogu pronaći i da rado zapjevušim nešto što Vam sada ne bi palo ni na kraj pameti. U suštini, ljepota života je u pravilno upotrijebljenim bujnim kontrastima. Što se tiče afiniteta moje djece, muzikalni jesu, imaju dara, ali primjećujem da uopšte umjetnost nije nešto što ih okupira.
Da li je teško uskladiti ulogu poznate operske dive i posvećene majke i supruge?
Hvala Vam na divnim riječima. Dobra organizacija je ključ svakog pozitivnog rezultata. Na nama je da se trudimo i da uvijek pokušamo dati najbolje od sebe.

 

 

Koje Vas uspomene vežu za Budvu i „Grad teatar“?


Obožavam crnogorsko primorje, posebno Bar - koji je grad mog djetinjstva. I Budvu posebno volim. A na festival „Grad teatar“ me podsjeća fantastična profesionalnost Milene Marojević i posvećenost ljudi iz organizacije, neštedljive, emotivne ovacije i burni aplauzi domaće publike, čarobna akustika crkve u kojoj smo izvodili, miris mora i toplina ulica Starog grada.

 

 

Postoje li u Crnoj Gori mladi talenti kada je klasična muzika u pitanju?


Crna Gora je zemlja talentovanih ljudi. Imamo mnogo potencijala u mladim naraštajima. Smatram da je neophodno ulagati u umjetnost, jer se budućnost kulture i tradicije, koja je identitet jednog naroda, neminovno mora reflektovati kroz iste.

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt