09.02.2020

Željko Darmanović, direktor Resursnog centra „1. jun“: Trenutno je najveća teškoća manji broj defektologa, nego što je realna potreba

„Napravljen je napredak kada je u pitanju uključivanje osoba sa Daun sindromom i autizmom u proces obrazovanja, međutim, još uvijek je potrebno prilagođavanje kako bi se u potpunosti zadovoljile njihove potrebe. Kada govorimo o drugim oblastima uključivanja u zajednicu, potrebno je uložiti više napora kako bi mogli reći da su u potpunosti ravnopravni članovi“, kaže za Krug mladih Željko Darmanović, direktor Resursnog centara za obrazovanje i osposoblavanje „1. jun“.

"Ove školske 2019/20 godine, Resursni centar pohađa 108 učenika, što je u neznatnom porastu u odnosu na prošlu godinu, kada ih je bilo 105. Resursni centar pohađa skoro 40 djece sa autizmom. Uglavnom su variranja broja učenika veoma mala posljednjih godina, ali se uočava manji broj učenika u odnosu na broj od prije 10 godina. To se posebno odnosi na djecu koja su smještena u internatu. Manje je djece na smeštaju, jer se sada, uglavnom, školuju u mjestu boravka", kaže za naš portal direktor ove ustanove Željko Darmanović.


Kao prednosti Resursnog centra, novodi manji broj djece u odjeljenju i kontinurani rad defektologa koji, zapravo, čine nastavno osoblje. „Osim toga, omogućen je individualni rad sa logopedom, psihomotornim reedukatorom i psihologom. Najmanje jednom nedjeljno, djeca imaju mogućnost korišćenja usluga produženog boravka. Takođe, za veći broj učenika obezbjeđujemo prevoz od kuće do škole i nazad. Ne zaostajemo ni u vannastavnim aktivnostima u odnosu na druge obrazovne ustanove, tako da učestvujemo u različitim manifestacijama“, ističe Darmanović.


On smatra da se ne može govoriti o prednosti Resursnog centra nad redovnom školom i obratno, već da je to više pitanje potreba konkretnog djeteta i same ustanove koja može bolje odgovoriti na te potrebe, te da u skladu sa tim treba planirati obrazovno-vaspitni rad sa djetetom.

 

Željko Darmanović

 

Sa Željkom Darmanovićem smo razgovarali o socijalnoj inkluziji djece i mladih sa smetnjama u  razvoju, uslugama koje pruža Resursni centar, viziji ustanove kojom rukovodi, izazovima sa kojima se susreću, ali i saradnji sa obrazovnim ustanovama, programu rane intervencije i zapošljavanju osoba sa intelektualnim smetnjama. 

 

Koje usluge pruža JU Resursni centar za obrazovanje i osposobljavanje „1. jun“?


Resursni centar „1. jun“ omogućava školovanje djece sa intelektualnim smetnjama i autizmom po posebnim programima: osnovna, srednja škola i odjeljenja za djecu sa umjerenim intelektualnim smetnjama i autizmom. Pruža i usluge rane intervencije za djecu sa neuro-razvojnim rizikom, djecu sa intelektualnim smetnjama i djecu sa poremećajima iz spektra autizma, zatim, individualne tretmane, logopedske, reedukaciju psihomotorike, oligofrenološke, kao i psihološke za djecu koja se školuju po inkluzivnim programima. Djeca koja se školuju u našoj ustanovi mogu koristiti usluge produženog boravka, odnosno, internatskog smeštaja, ukoliko je njihovo prebivalište u drugoj opštini. Osim toga, sprovodimo edukacije, obuke i savjetovanja roditelja, vaspitača i nastavnika za rad sa djecom sa intelektualnim smetnjama i djecom sa poremećajima iz spektra autizma u redovnim školama i vrtićima.


Koja je vizija ustanove kojom rukovodite i sa kojim se izazovima trenutno susrećete?


Vizija naše škole predstavlja ono što jesmo i što želimo biti: kompetentni, stručni, spremni na saradnju i otvoreni prema zajednici. Svako dijete dobrodošlo je u našu ustanovu u kojoj dobija najbolju moguću stručnu pomoć. Obrazovanje i aktivnosti u našoj školi odvijaju se u saradnji sa roditeljima, lokalnom zajednicom, ostalim školama u gradu, pa i šire. Usmjeravamo i upućujemo učenike ka korišćenju svojih sposobnosti, znanja i vještina kroz individualan pristup.
Trenutno je najveća teškoća manji broj defektologa, nego što je realna potreba. Takođe, u pojedinim odjeljenjima je, zbog specifičnosti potreba djece, neophodna dodatna podrška u vidu asistenata, što trenutno predstavlja teškoću u organizaciji rada. Prostorni kapaciteti zadovoljavaju potrebe dece, a i trudimo se da kontinurano radimo na oplemenjavanju prostora za rad.


Na koji način sarađujete sa predškolskim i školskim ustanovama i u kojim segmentima je moguće tu saradnju proširiti i unaprijediti?


Ostvarujemo redovnu saradnju sa predškolskim i školskim ustanovama u vidu zajedničkih aktivnosti i druženja, a posebno smo orjentisani na pružanje podrške djeci sa posebnim obrazovnim potrebama u redovnim školama i vrtićima u vidu individualnih tretmana defektologa, logopeda, psihomotornog reedukatora i psihologa. Trenutno je takav vid podrške omogućen za 33 djece iz redovnih škola i 43 djece iz predškolskih ustanova. Takođe, podrška se ogleda i u savjetodavnom radu sa nastavnicima i pripremanju prilagođenog materijala za rad. Naravno, uvijek je za sve nas korisno da se ovakav vid saradnje intenzivira, ukoliko za to postoje uslovi.


Školske 2016/17 godine otpočeli ste sa radom rane intervencije sa djecom uzrasta od 0 do 6 godina. Koliko je trenutno u program rane intervencije uključeno djece sa smetnjama u intelektualnom funkcionisanju i iz autističnog spektra?


Sa prvim uslugama u oblasti rane intervencije i stimulacije Resursni centar je započeo još 2013, a od 2016. godine Resursni centar je započeo sa zvaničnim procesom pružanja usluga rane stimulacije djece do 6 godina. Prijem djece se obavlja na osnovu predloga opštinskih Komisija za usmjeravanje djece sa posebnim potrebama, a izmjenom Zakona o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama (047/17 od 19. 7. 2017) djeca se mogu uključiti u program uputom pedijatra. Broj djece u ranoj intervenciji je svake godine rastao - i od 2016. do 2019. je čak upetostručen. Sada je 43 djece u Programu rane intervencije. Smatramo da je tome doprinio način rada, kao i promovisanje i širenje svijesti o značaju rane stimulacije. ž


Na koji način se sprovodi rana intervencija i koji su njeni pozitivni ishodi po dijete, roditelje i po društvo?


U Resursnom centru formiran je Tim za razvoj rane intervencije, koji čine: 2 defektologa, logoped, psihomotorni reedukator, psiholog i socijalni radnik. Izrađeni su programi rane intervencije (Rana intervencija za djecu sa neurorazvojnim rizikom i djecu iz spektra autizma uzrasta do 5 godina i Rana intervencija za djecu sa intelektualnim smetnjama) koji je odobren od strane Nacionalnog saveta. Trenutno se rana intervencija sprovodi kroz individualni rad sa detetom, uz obavezno prisustvo roditelja, sa ciljem da se vještine koje se uče u individualnom radu mogu primjenjivati i generalizovati i van tog okruženja. Neophodan je kontinuirani savjetodavni rad sa roditeljima i praćenje potreba i napredovanja djeteta. Istraživanja su pokazala da ishodi rane intervencije variraju, ali sva djeca koja uđu u program rane intervencije imaju koristi. Adekvatna rana intervencija je bitna da bi se u potpunosti iskoristile mogućnosti svake razvojne faze kroz koju dijete prolazi. Program rane intervencije ima za cilj pružanje individualno planirane podrške djeci i njihovim porodicama i sticanje kompetencija na područjima neophodnim za svakodnevni život, primjereno njihovom uzrastu.


U okviru RC „1. jun“ postoji i internat, u kom su smještena djeca sa težim smetnjama. Koliko takve djece trenutno boravi u internatu i da li se teži smanjivanju tog broja?


Trenutno u internatu boravi 13 djece i, nakon procesa rekonstrukcije škole kroz projekat energetske efikasnosti uz saglasnost Ministarstva ekonomije i Ministarstva prosvjete, prostor u kome djeca borave je znatno prijatniji. Broj djece u internatu je značajno smanjen u odnosu na prije 10 godina, jer je djeci omogućeno školovanje u mjestu boravka.


U okviru Srednje stručne škole za djecu sa intelektualnim smetnjama vršite teorijsku i praktičnu obuku za određena zanimanja? Imate li evidenciju koliko je osoba sa smetnjama u razvoju nakon završene srednje škole zaposleno kod nekog od poslodavaca i kako oscjenjujete politiku zapošljavanja ove populacije kod nas?


Da, u Resursnom centru postoji srednja stručna škola, i omogućeno je obučavanje za određena zanimanja. Takođe, postoji evidencija o zapošljavanju naših bivših učenika: nažalost, moramo reći da je broj djece koja kasnije ostvare radni odnos jako mali.


Narednog mjeseca obilježava se Svjetski dan osoba sa Daun sindromom, a u aprilu i Svjetski dan osoba sa autizmom. Kako ocjenjujete njihov položaj u Crnoj Gori? Jesu li u dovoljnoj mjeri prihvaćeni i integrisani u društvo i jesmo li na dobrom putu da prevaziđemo različitosti?


Napravljen je napredak kada je u pitanju uključivanje osoba sa Daun sindromom i autizmom u proces obrazovanja. Međutim, još uvijek je potrebno prilagođavanje, kako bi se u potpunosti zadovoljile njihove potrebe. Kada govorimo o drugim oblastima uključivanja u zajednicu, potrebno je uložiti više napora da bismo mogli reći da su u potpunosti ravnopravni članovi.

 

Članak je rađen u okviru projekta „Socijalna inkluzija djece i mladih sa smetnjama u razvoju“ koji sprovodi NVO Udruženje roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju „Puževa kućica“ Budva u saradnji sa NVO „Sedma sila mladih“ uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore.

Sadržaj publikacije predstavlja isključivu odgovornost autora i ne odražava stav donatora.

 

 

 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt