29.01.2018

Katarina Vukadinović - Ne čitam istu knjigu više puta

Moja davnašnja želja je da kad ostarim, radim u biblioteci i okružena knjigama nadoknađujem sve što sam propustila da pročitam. Pošto sam vječito u procesu školovanja, pažnju više posvećujem stručnoj literaturi. Tokom studija bili su to udžbenici iz psihologije, a sada literatura iz oblasti omladinskog rada. Trenutno su na “tapetu” priručnici o značaju omladinskog rada u zajednici, kompetencijama omladinskih radnika, životu grupe i procesu treninga...

Kada biram roman, volim da me “prodrma”, pa se izvjesno vrijeme oporavljam. Ne čitam knjigu za knjigom, pravim pauzu dok se ne slegnu utisci. I ne čitam istu knjigu više puta. Mislim da je život kratak za to. Navika koju nosim iz srednjoškolskih dana je vođenje dnevnika čitanja. Tu su zabilješke koje su mi važne i njima znam da se vratim.


Knjige koje preporučujem, prije nego njihovu ekranizaciju ili igrani komad, su romani naše spisateljice Ksenije Popović: “Dječak iz vode” i “Uspavanka za Vuka Ničijeg”. Izdvojila bih i Irvina Jaloma, kojeg cijenim jer psihologiju nije učinio banalnom, već njegove knjige doživaljavam i kao romane i kao priručnike.


Kad želim bijeg od realnosti čitam putopisce sa naših prostora, većinom stopere i avanturiste koji dolivaju vatru na moje ideje koje već neko vrijeme tinjaju, čekajući okidač.


Trenutno mi stoji otvorena knjiga “Zen i umjetnost održavanja motocikla”, Roberta Pirsinga, sa podvučenom rečenicom: "Sporedni putevi se stvarno razlikuju od glavnih. Ritam života i narav ljudi koji žive pored njih drugačiji su. Oni nikuda ne idu. Nisu prezauzeti da bi bili ljubazni. "


Dok to čitam, ujedno se pitam koji je put našla knjiga “, JA ili ja, ko sam ja??”, doktora Lazara Trifunovića. Naime, priča o toj knjizi počinje tako što ju je drugarica kupila sebi, a pošto je sve asociralo na mene dok je čitala, odlučila je da knjigu “pusti”- to jest, da je prepusti onome kome je stvarno potrebna u tom trenutku, sa zadatkom da svaki sljedeći čitalac uradi isto. Tako sam knjigu proslijedila dalje i planiramo da nakon nekog vremena pokušamo da pronađemo i okupimo sve ljude kojima je taj primjerak bio namijenjen.


Zbog ovakvih stvari volim sporedne puteve, nenadane sudbine i ljude kojima nas knjiga može odvesti.

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt