10.07.2018

Predstava "Egenije Onjegin" izvedena pred brojnom budvanskom publikom

„Moja duša je prazna, moja duša je hladna", riječi su Evgenija Onjegina junaka istoimenog romana čuvenog pisca Aleksandra Puškina, kojim ovaj lik opisuje svoje duhovno stanje i nemogućnost da uzvrati ljubav djevojci koja za njim čezne i pati.


Priču o neuzvraćenoj i neostvarenoj ljubavi između Tatjane Larine i Evgenija Onjegina, koja govori i o opštem raspoloženju jedne generacije, koje se prelama kroz lik mladog čovjeka, neispunjenog i nezadovoljnog svime što mu se događa u životu, i simbolično predstavlja sudbinu tadašnjih mladih ljudi, reditelj Boris Liješević oživio je u predstvi "Evgenije Onjegin" koju je budvanska publika imala priliku da vidi sinoć na Gradu teatru, u izvođenju ansambla Pozorišta mladih iz Novog Sada.

 

Foto: Slaven Vilus

Tekst: Krug mladih

 

Reditelj predstave Boris Liješević smatra da  je "Evgenije Onjegin" vrijeme koje dolazi, vrijeme hladne i prazne duše, koje njeguje egoizam kao jedinu odbranu od svijeta, te kao životni kredo i pouku. Vrijeme koje hvali bunt, prezir i ironiju, a ubija nježnost, emotivnost, poeziju, ljubav, naivnost i ljepotu.

 

"Puškin je prepoznao Onjegina kao znak propadanja, dekadencije, kao simptom modernog gradskog života. Danas se taj simptom razvija u generacijsku bolest koja završava u samoći, u potrošenom životu bez Ljubavi i smisla", objašnjava reditelj Liješević.

 

U predstavi igraju Peđa Marjanović, Kristina Savkov, Danilo Milovanović, Mia Radovanović, Ivan Đurić, Jelica Gligorin, Vera Hrćan Ostojić, Slobodan Ninković, Saša Latinović, Neda Danilović, Dragan Zorić.

 

 

Iako su osjećanja vanvremenska kategorija, Liješević nije izmjestio predstavu iz Puškinovog vremena, jer smatra da nešto, napisano prije sto godina, nije savremeni komad.  Liješević je shvatio da je Puškin pisao o mladima svoga doba, koji upadaju u nesporazume, vole se, pa se nakon toga potuku i poubijaju. Zato reditelj ovaj komad doživljava kao priču o jednoj generaciji. Stalno se spominje „splin“ ,  i bajronovska melanholija, ali istina je zapravo ono što u predstavi govori junak – „moja duša je prazna, moja duša je hladna". Suočen sa duševnom prazninom Onjegin odbija Tatjaninu ljubav. Ta nemogućnost voljenja u dugovnom smislu bliska je današnjim mladim ljudima.

 

“Evgenije Onjegin je praroditelj današnjih generacija koje svoju slobodu nose visoko, doživljavaju je kao identitet, pa i smisao života. A da li je uopšte poznaju? Ljubav, prijateljstvo i svaku vrijednost će žrtvovati zarad te primamljive iluzije iza koje se često kriju hladnoća i praznina – poroci Puškinovog, ali mnogo više našeg vremena. Dolaze kao simpatična i prolazna moda, ali brzo pokazuju zastrašujuće naličje jer za sobom ostavljaju pustoš, uništene ljubavi, ideale, snove, veze i propuštene šanse. Onjeginova praznina nije pasivna tišina, niti prostor kreacije, već tamna i agresivna sila koja guta, proždire i traži žrtve. Kob", obrazlaže svoj novi rediteljski izbor Boris Liješević.

 

 

Inscenacija čuvenog Puškinovog romana u stihu u dramatizaciji Fedora Šilija i sa Liješevićevim rediteljskim potpisom, nagrađena je za najbolju režiju na 5. Međunarodnom festivalu Novi tvrđava teatar. Lik glavne Puškinove junakinje Tatjane, glumici Kristini Savkov donio je nagradu za najbolju glumicu.

 

 

 

 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt