28.02.2018

Promovisan roman “Maksimum” Vide Ognjenović - Priča o hajci i progonu

"Roman Maksimum se može čitati kao vrsta kritike savremenog trenutka u kojem postoji mnoštvo informacija ali malo razumijevanja, veoma malo komunikacije i kritičke analize bilo koje stvarne situacije i događaja", kazao je  kritičar Gojko Božović.

 

 

Moderna priča o jednom umjetniku, uzbudljivom i uskomešanom javnom i društvenom prostoru, o mehanizmu hajke i javnog progona u kome pred napadima tabloida čovjek ne može sačuvati pravo na svoju privatnost, svoj javni i umjetnički integritet, tema je romana “Maksimum” Vide Ognjenović koji je promovisan u ponedjeljak, 26. februara u organizaciji JU Narodna biblioteka Budve. O romanu su govorili književni kritičar Gojko Božović i autorka.


"Roman Maksimum priča o pojedinačnom identitetu, o tome kako čovek može u savremenom svetu da osmisli vlastiti izbor, a s druge strane to je neprestani sudar i sukob sa činjenicama te stvarnosti sačinjene od mreža informacija, znanja, moći, različitih tokova moći koji se na vrlo sugestivan način prikazuju i u romanu. Roman se može čitati i kao vrsta kritike savremenog trenutka u kojem postoji mnoštvo informacija ali malo razumijevanja, veoma malo komunikacije i kritičke analize bilo koje stvarne situacije i događaja", istakao je kritičar Gojko Božović.

 

On je naglasio da autorka romana izbliza pokazuje šta se događa sa ljudima pritisnutim javnim optužbama od kojih zapravo nikako ne mogu da se odbrane. "Što Maksimilijan Vajner iznosi više činjenica, on u očima javnosti postaje sumnjiviji, što ga veći broj ljudi od ugleda brani, veći broj javnosti počinje da veruje da u optužbama ima i neke istine i veći broj medija se uključuje u tu hajku koja postoji na sceni” – ocjenio je Gojko Božović.

 

O tome šta je motivisalo da se bavi baš ovom temom, autorka je kazala da je kod nas lako naći primjere Maksimuma, navodeći tri slučaja:

 

"Jedan je profesorka, filozofkinja kojoj je disertacija poništena jer su je napali za plagijat, a kad se dokazalo da nije plagijat nikad joj se niko nije izvinio; drugi je slikar naivac koji je morao na sudu da dokazuje pred komisijom stručnjaka, jer su ga bili optužili da te slike slika njegov sin, istoričar umjetnosti ; a treći je slučaj Danila Kiša i napada na njega da je plagijator i njegov pokušaj da ljudima objasni da se knjževnost bavi i hrani književnošću i da je knjižvnost paralelni svijet bilo da se uzimaju motivi, teme i paradigme iz žvota ili iz literature"- kazala je Vida Ognjenović.

 

Književnost je carstvo slobode


U zaključku večeri a propo konstatacije žirija za jednu književnu nagradu u čijem užem izboru je bio i roman Maksimum , a koja referira na to da književnost treba da se bori da izrazi ona duhovna stanja o kojima se najčešće ćuti, Vida Ognjenović odgovara: ”Književnost u prvom redu nije ćutanje, već govor. Književnost je izvan svake neslobode i nasuprot njoj; ona je carstvo slobode i možda je čovek jedino u književnosti, odnosno u umetnosti slobodan, a u književnosti možda čak najviše.”

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt