20.11.2017

Promovisana knjiga autora Vlada Duletića, Zapisi iz budvanskog kraja

U subotu, 18.novembra u Narodnoj biblioteci Budve, povodom programa obilježavanja Dana Opštine, promovisana je knjiga Vlada Duletića “Zapisi iz budvanskog kraja” čiji je izdavač Narodna biblioteka Budve.

Nakon smrti Vlada Duletića, značajnog autora za ovaj grad, ostao je rukopis njegove knjige, šeste po redu, pa je Narodna biblioteka Budve, objavljujući zavičajne autore, odlučila da ovo djelo štampa i promoviše na početku proslave jer je Vlado Duletić bio i predsjednik Opštine Budva u periodu od 1986. do 1989. godine.


Na početku večeri publici se obratio potpredsjednik Opštine Budva , Veselin Marković: “Tih i nenametljiv pojavom, a razborit umom i znanjem, Vlado Duletić je osim stručnosti u studijama o turizmu i turističkoj valorizaciji ruralnog ambijenta, veoma uspješno vladao riječima pri portretisanju znamenitih Budvana i događaja, koje su možda mnogi bili zaboravili, te je na taj način, pišući i istražujući, značajan dio naše sveobuhvatne kulturne baštine spasao od zaborava. Njegove studije o ruralnom razvoju turizma na području Pobora, Maina, Čelobrda... dovedene do upotrebe, plijene kako stručnim znanjem tako i jednim osjećajem za kulturno- turistički sklad koji je Vlado čini se vidio kao osnov razvoja, ali i kao suprotnost aktuelnom, stihijskom i masovnom turizmu poslednjih godina i decenija. Vjerujemo da će turistički poslenici iz ovog štiva izvući brojne pouke i primijeniti ih ad hoc. S druge strane, čini se da je Vladu u svakom trenutku iznad svega bila svijest o bogatoj budvanskoj kulturnoj baštini koju je veoma reprezentativno predstavio i u ovoj knjizi znamenitog naslova Zapisi iz Budvanskog kraja“. Marković je kazao da je Vlado pripadao krugu onih koji su se nesebično davali u duhovnom smislu: „voleći i cijeneći svoje, a poštujući i uvažavajući sve ostalo, jer to je jedino mjera ljudskosti i vaskolikog altruizma.“


O knjizi Zapisi iz budvanskog kraja govorili su književnik Miraš Martinović i prof.dr Rade Ratković koji su autori predgovora.


Književnik Miraš Martinović je istakao da je Duletić umio portretisati ličnosti ali i vrijeme, ističući značaj svakog poglavlja ove knjige: „Tri prva rada odnose se na jednu porodicu, plemićku porordicu Bubić i dvije ličnosti: Todrora Vukovića tajanstvenog slikara iz Maina i Bogoboja Rucovića – virtuoza pozorišne umjetnosi, vezane za budvanski kraj, umjetnički obdarene i profilisane. Kroz ova tri poglavlja, jedno porodično i dva indivudalna, Duletić daje sliku vremena u kome su se ostvarili oni o kojima je pisao, prilike, ličnosti čiji su se životi ukrštali sa protagonistima priča, sudbine, životne drame, sa puno detalja i činjenica. To je ono što Duletića čini, za ovu vrstu prikazivanja prošlosti posebno obdarenim – da kroz jednu porodicu, ali i individulane ličnosti, sagledava vremena, kroz koja su se ostvarili.“ U knjizi je i dirljiva, oproštajna riječ od Čeda Vukovića- velikana crnogorske književnosti. Govoreći o priči čija je tema drevna maslina u Ivanovićima koja je, kako Duletić navodi, starija čak od Hrista, Miraš Martinović je u toj i takvoj maslini vidio simbol života i rada Vlada Duletića: „poput nje, s dubokim korijenima u svojoj zemlji, stremio je ka nebu. Ko zna koga sve pamati ova maslina: Ilire, kako on reče, a ja bih dodao i Grke, Rimljane, Kelte, Slovene, i ine narode koji nastanjivahu ovu zemlju. Ako istoriju poimamo u brodelovskom smislu, sve je važno, svaki detalj, činjenica. To je ona vrsta istorije koju su pisali francuski istoričari pripadnici škole Anali, s rodonačelnikom škole Brodelom, gdje sve ima važnost: amfora, narukvica, prsten, ostaci puta, onaj Jegorov i drugi putevi, odavno urasli u zaborav i travu, zid u starom budvanskom gradu, koji datira iz VIII vijeka prije nove ere (tamo je danas butik, a trebalo bi ga pokazivati kao raritet turistima!), nekropole, ona čuvena na mjestu hotela Avala, i ne samo ta, stari natpisi, bočice za suze kojima je bogat budvanski muzej, u kojima su čuvane suze budvanskih žena i djevojaka, isplakane za onima što su putovali po morima i okeanima. Kuriozitet o kome treba pisati i pričati, legende... Sve to predstavlja dnašnjicu, ako pravilno shvatimo prošlost.“ Martinović je zaključio da je Vlado Duletić i ovom knjigom kao sveukupnim djelom stavio prošlost u službu današnje i buduće Budve.

 

Prof. dr Rade Ratković je istakao da je Vlado Duletić u svom intelektualnom habitusu bio veoma rijedak primjer izrazite nadarenosti i za prirodne i društvene nauke i promišljanja.Započevši radnu karijeru u turizmu, Vlado se prihvatio i najodgovornijih društveno–političkih funkcija, dajući nemjerljiv doprinos. Rušilačka stihija sa kraja 80-ih godina prošlog vijeka i zli duh populizma i šovinizma nsrnuli su, kako je istakao Ratković, “na moralni kredo jugoslovenskih građana, na privredne kapacitete, na bratstvo i jedinstvo (danas multietnički sklad), na sve do tada poštovane i njegovane vrijednosti, kako kod nas, tako i u Slobodnom svijetu.” Profesor dr Ratković smatra da je Vlado bio svjedok da su dobri ljudi mogući i u zlim vremenima. On je naveo da je “njegov intelektualni i istraživački teleskop bio dobro centriran i naštelovan na neistražene zabiti i svjedoke crnogorskog trajanja, kulture i posebnosti” i ocijenio da Vladovo djelo “predstavlja dragocjen doprinos sazrijevanju naše kulturološke i identitetske svijesti, sa čijim bi se daljim razvojem razvijala i naša svijest o nama i valorizovala kroz javna privredna predstavljanja, a posebno turistička.”

 

Citirajući riječi Čeda Vukovića koje je i Vlado navodio kao primjer besprijekorne posvećenosti – „Crnoj Gori dugujem sve, a vraćam joj pregršt riječi“, potpredsjesnik Opštine Veselin Marković je u uvodnom govoru istakao: „ostaje da se nadamo, a što je i Vlado apostrofirao u određenim segmentima djela, da će se i Crna Gora odužiti onima koji su se djelima davali, cijeli.“

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt