22.11.2017

Promovisana zbirka pjesama Persnalni karusel

Čini se da su mnogi, prije svega oni upućeniji, sa nestrpljenjem očekivali izlazak iz štampe koautorske zbirke "Persnalni karusel", četiri pjesnikinje: Sandre Đurbuzović, Marije Krivokapić, Katarine Sarić i Stanke Rađenović Stanojević, koja je promovisana u ponedjeljak, 20. novembra na zadovoljstvo mnogobrojne budvanske publike.

Knjiga je urađena kao potpuni estetski ugođaj čemu je doprinijela i brižljivo urađena oprema knjige Sandre Đurbuzović - naglasila je moderatorka večeri i prva čitateljka, ujedno i lektorka Personalnog karusela, profesorica Milica Vuković. Ona je istakla da je “prateći nastajanje zbirke, shvatila da je rad na ovako zamišljenoj knjizi bio izazov i za same autorke, izazov koji je podrazumijevao puno osluškivanja i uvažavanje glasa one druge, treće, četvrte ...”
Autorke predgovora su: Dubravka Đurić, teoretičarka književnosti i Milena Radović Savić, profesorica književnosti.


Veče su muzičkim dijelom oplemenile djevojke iz budvanskog “Strenger tria”. Na radost publike autorke su čitale i kazivale svoje stihove iz Personalnog karusela, a o knjizi je govorio književnik i književni kritičar Balša Brković. On je istakao da je Peronalni karusel jedna vrlo netipična knjiga u kojoj nema odjeljaka koji pripadaju striktno određenoj autorki ponaosob, već je netipično pravljena, kako se prave lične knjige iza kojih stoji jedan autor. Pjesme su grupisane po ciklusima i sve to ima jednu tematsku liniju, precizno razvijenu što knjizi daje još jednu dimenziju pored vizuelnog momenta koji je u vrijeme kada knjige sve više prave diletanti i neznalice, pa je sve manje lijepih knjiga, kada bibliofilska dimenzija knjiga ide u neki drugi, treći plan; ova knjiga insistira na nečem drugom- suprotnom. Balša Brković u vidu preporuke je sugerisao, budući da knjiga nosi naslov Personalni karusel, da bude i dodatno personalizovana time što će svaki primjerak, s obzirom na tiraž od 200 primjeraka, biti potpisan od sve četiri autorke; tako da bi svaki imao i jednu dodatnu vrijednost.


“Ako bi trebalo izdvojiti, kako akcentuje kritičarka Dubravka Đurić, dva momenta koja su značajna unazad dvadesetak godina na crnogorskoj književnoj sceni, onda je to pojava književnosti radikalnog diskontinuiteta s jedne strane, a s druge strane je momenat koji presudno oblikuje tu scenu tokom ovih dvadesetak i više godina, a to je zamah ženske literature odnosno poezije” - istakao je Brković naglašavajući da su ti termini uslovni i neprecizni budući da je poezija nešto što je teško dijeliti na taj način; međutim, poezija koju pišu žene je nešto što je nevjerovatno drugačije prisutno u crnogorskoj književnosti unazad 25-30 godina. To je, smatra on, i period koji je dao značajna imena, a prilikom nedavne promocije antologije crnogorske ženske poezije (Pjesnikinje Crne Gore 1970-2015) u Narodnoj biblioteci Budve mnogo je toga rečeno o nekim limitima i prirodnim neprijateljstvima koja zatiču autorke koje krenu da se bave poezijom u nedovršenim i mačističkim društvima kakvo je crnogorsko društvo. “Ključno je to što su autorke postale vidljive i ne samo vidljive već su čini se i bolji dio scene budući da vrlo često imate muške autore koji su prilično zamoreni i zaneseniji nekim drugim poljima djelovanja, tako da u jednom vrlo važnom smislu to su bitne stvari da su autorke vidljivije nego što je to ranije bio slučaj. To, dakako ne znači da ćemo odmah imati i velike pjesnikinje, ali povećava mogućnost da to više nikad ne bude na nivou incidenta kao kad smo imali sjajnu Darinku Jevrić, jednu od najboljih pjesnikinja ovoga jezika u XX vijeku; da to više neće biti incident, već nešto što je normalno, što pripada dinamičnoj i razuđenoj književnoj sceni” – kazao je Brković. On je mišljenja da je naša književna scena dinamičnije djelovala u intelektualnom i književnom smislu prije desetak godina nego danas, a razlozi za to nisu nedokučivi ali bi više zahtijevali neku tribinu nego razgovor o poeziji. “Ova knjiga – kako je istakao - nosi svijest o tom drugačijem položaju autorke danas u cnogorskom društvu. I nije slučajno da se ove četiri autorke, koliko god različite, jer ova knjiga nije išla za tim da na neki način ujedinjuje ili posličava njihove glasove; naprotiv, to su četiri različite autorke kod kojih postoje neki momenti koji su ujedinjujući da čine mogućom ovakvu knjigu. To je visoka autorska samosvijest vidljiva u ovoj knjizi, u sva četiri slučaja, kao i zanimljiv odnos prema jeziku“– bilo da je insistiranje na slici, bilo da je u pitanju jezički impuls i jezičko utemeljenje pjesme. Uz poruku da ovaj “Personalni karusel” mora da pređe sve linije i da ode ka čitaocima da bi vidjeli da je to karusel koji će zavrtjeti pamet uz osjećaj prijatnosti, Balša Brković zaključuje:


”Ako igdje u spektru današnjeg postojanja žene još postoji taj moćni “vještičji momenat”, to je onda u odnosu žene i poezije – nadalje ističe Balša Brković. I nije slučajno da je Lav Trocki, komunistički lider, govoreći na nekom od partijskih kongresa rekao legendarnu rečenicu: Uostalom znamo da vještice ne postoje izuzev Zinaide Hipius, koja je bila sjajna pjesnikinja iz srebrnog vijeka ruskog; tako da ako je dijalektički materijalista Trocki bio spreman da povjeruje jednoj pjesnikinji da možda jeste vještica, ja bih za sve ove četiri odmah povjerovao”.


Autorke su nakon večeri potpisivale primjerke knjiga, a neke nove promocije su već na pomolu.

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt