02.01.2017

Sofija Rađenović - Zvijezda u meni

Kiša je lila tog subotnjeg novembarskog popodneva kada je Sofija Rađenović, mlada pjesnikinja iz Budve prvi put došla u našu redakciju. Samo dan nakon promicije svoje prve knjige poezije „Zvijezda je u meni“, na kojoj su o Sofiji i njenim atihovima govorili pjesnici Tode Nikoletić, Velimir Ralević, Boško Lomović i učiteljica Svetlana Popović. Nasmijana, šarmantna, raspoložena za druženje i razgovor Sofija je strpljivo odgovarala na brojna pitanja naše redakcije. Bez gordosti ali sigurna u sebe i ono što je stvorila.

Sofija piše od svoje devete godine, živi u Budvi i pohađa osmi razred osnovne škole „Stefan Mitrov Ljubiša“. Prvi put je učestvovala na festivalu dječje poezije 2012. godine u Banja Luci kada je osvojila prvo mjesto u mlađoj kategoriji. Naredne dvije godine na istom festivalu osvojila je drugo mjesto. Slijede festival na Palama 2013. godine kada je osvojila prvo mjesto i prestižni festival „Limske večeri dječje poezije“ u Priboju gdje je osvojila nagradu za najmaštovitiju pjesmu 2015. godine. Nakon toga logično je bilo da izda knjigu čiju će promociju ispratiti veliki broj ljubitelja pisane riječi, Sofijinih prijatelja i sugrađana.Velika sala amfiteatra „Akademije znanja“ u Budvi bila je popunjena do poslednjeg mjesta.

 

Drugo ime Sofije Rađenović je mudrost. Pored toga što piše poeziju uspješno se bavi i sportom, tenisom i karateom (crni pojas). Kaže da joj pisanje predstavlja posebno zadovoljstvo i da inspiraciju nalazi u svemu što je okružuje. Mladima poručuje da je moguće ostvariti svoje snove, pod uslovom da svako pronađe zvijezdu u sebi.

 

Šta te je motivisalo da pišeš o Budvi?

 

Puno sam slušala o istoriji svog grada. Sva ta saznanja i razmišljanja inspirisala su me da napišem pjesmu o Budvi. Drago mi je da je naišla na pozitivne ocjene i komentare, jer Budva je grad u kom živim i koga mnogo volim.

 

Da li si nekad posumnjala u kvalitet onoga što pišeš?

Iako nijesam očekivala da ću u ovom uzrastu izdati knjigu nijesam se kolebala niti u sebe sumnjala. O pjesmmama koje pišem razmišljam kao o nečemu što je moje i što mi pripada.

 

Ko ti je pomogao da razviješ talenat za poeziju?

 

Učiteljica Svetlana Popović kojoj ću biti zahvalna do kraja života. U trećem razredu davala nam je motive i ideje da pišemo. Na nama je bilo da slijedimo njena upustva. Zahvaljujući njoj pronašla sam zvijezdu u sebi.

 

Koja je tvoja poruka mladima?

 

Sve što misle treba da kažu ili da napišu. Nikada se ne zna kada će im zatrebati. Ne treba da se stide onog što rade, naprotiv, treba da budu ponosni na sebe.

 

Kako doživljavaš kritiku?

 

Trudim se da je prihvatim i da ispravim ono što nije bilo dobro.

 

Da li te prijatelji podržavaju u onom što radiš?

 

Moji prijatelji su bili na promociji knjige i na taj način me podržali. Na tome sam im veoma zahvalna.

 

Jesu li sve tvoje pjesme vesele?                

 

Uglavnom da, u mom uzrastu nema mjesta pretjeranoj tuzi. Trudim se da ne mislim o lošim stvarima i da sve gledam sa vedrije strane. Kada čujem nešto što je tužno bude mi žao ali nastojim da budem sretna i da svoju sreću dijelim sa drugima. Napisala sam jednu pjesmu „Tuga i sreća“ u kojoj sreća ipak na kraju pobjeđije.

 

 Kako tvoji roditelji gledaju na ono što radiš?

 

Moji roditelji su uvijek uz mene, u svemu me podržavaju i pomažu kada je to potrebno.

 

Zašto si poznatoj teniserki Ani Ivanović posvetila stihove svoje pjesme?

 

Anu Ivanović sam upoznala u Novom Sadu kada sam gledala jedan od njenih mečeva. To je bio najradosniji momenat u mom životu. Ana je moja omiljena teniserka, pratim je od malena i to je razlog što sam joj posvetila pjesmu „Kad porastem biću Ana“.

 

Kako organizuješ svoj dan?

 

Navikla sam da mi dan bude dinamičan i ispunjen obavezama. Kada radim ono što volim vrijeme mi brzo prolazi. I pored puno obaveza oko treninga, škole i pisanja sve stižem da završim. Bitno mi je da uživam u onome što radim.

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt