30.04.2017

Kampanja “Zaustavimo nasilje nad djecom” održana proteklog mjeseca u Budvi - Batina nije iz raja izašla

Nasilje nad djecom mora biti zaustavljeno, poručeno je na tribni “Javni razgovor o roditeljima i djeci", koja je proteklog mjeseca održana u Budvi, u okviru kampanje UNICEF-a i Vlade Crne Gore "Zaustavimo nasilje nad djecom", koja je realizovana  uz podršku Evropske unije i Telenor fondacije. Tom prilikom građani su sa stručnjacima i predstavnicima udruženja psihologa razgovarali o problemima u porodici, kao i o dobrim praksama roditeljstva.

 

 

Piše: Anastasija Jakovljević

Muzej porodičnih sjećanja je jedinstvena izložbena postavka nastala od porodičnih sjećanja, gdje lični predmeti pričaju priče o različitim porodičnim iskustvima djece, roditelja, baki i đedova, podsjećajući na važnost porodice u životu svake osobe, bila ona dijete ili odrasli čovjek. Svi zainteresovani građani mogli su ovom Muzeju pokloniti neku svoju priču i lični predmet i tako se pridružiti razgovoru o porodici, djetinjstvu i roditeljstvu, te otvaranju razgovora o bolnim iskustvima iz djetinjstva.

O nasilju nad djecom i potrebi mijenjanja svijesti da je “batina iz raja izašla” govorili su Predsjednik Opštine Budva Dragan Krapović, šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru Bendzamin Perks, predstavnica organizacije Udruženje psihologa Bojana Damjanović, direktorica organizacije ,,Roditelji\'\' Kristina Mihajlović i profesorica u Drugoj osnovnoj školi, ovogodišnja dobitnica nagrade ,,Oktoih\'\' Dragana Mitrović.

U uvodnom izlaganju predsjednik Opštine Budva Dragan Krapović, podsjetio je prisutne da je zaustavljanje nasilja nad djecom najvažniji zadatak svake zajednice, pa time i crnogorske.

“Nažalost, podaci govore da djeca svjedoče i doživljavaju nasilje u porodici, medijima, u školi, na ulici, na času i u vrtiću. Dvije trećine djece u dobi do 14 godina je doživjelo neki vid nasilja a svako treće dijete je doživjelo i fizičko kažnjavanje. Baš zato ne smijemo biti pasivni posmatrači, već uticati na promjenu svijesti o kažnjavanju djece, ne iz poštovanja zakonskih propisa, već zbog suštinske promjene svijesti, kazao je Kraapović. On je dodao da je u Crnoj Gori popularan pristup \'\'Batina je iz raja izašla\'\', te da ga pod hitno treba zamijeniti novim humanijim oblicima vaspitanja djece.

Krapović je podsjetio da ovakvi razgovori pomažu roditeljima da prepoznaju servise podrške koji su im neophodni na lokalnom nivou.

“ Zajedno sa civilnim i privatnim sektorom, stručnjacima i roditeljima, moramo  raditi na razvijanju servisa podrške. Suočavajući se sa egzistencijalnim i drugim problemima, roditelji često nemaju vremena, živaca i strpljenja da saslušaju i usmjere svoje dijete. I ja sam roditelj i dolazio sam u iskušenje da fizički kaznim dijete. Smatram da je to neprikladno i takvu praksu moramo napustiti. Ono što mi danas uradimo i kako vaspitavamo svoju djecu, to je ono što će odrediti budućnost našeg društva i države. Buduće generacije moraju biti odgajane u duhu empatije, tolerancije i nenasilnog pristupa životu. Obećavam da će Opština Budva doprinijeti stvaranju povoljnijeg ambijenta za odrastanje djece  i potpuno odsustvo nasilja, poručio je Krapović.

Nakon uvodnog izlaganja predsjednika opštine, prisutnima se obratio Bendzamin Perks, šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru. On je kazao da naša sjećanja najbolje govore koja je vrsta odnosa učinila da budemo osobe kakve jesmo i koja su postavila temelje naše ličnosti.

“Ja vas pozivam da Muzej porodičnih sjećanja popunite svojom pričom iz djetinjstva, jer nam je cilj da se svi ujedinimo i podignemo svijest o postupcima koji povrijeđuju djecu, kao i onim koji im pomažu da rastu. Izdvojiću tri stvari koje su rezultat naučnih istraživanja o tome kako djetinjstvo utiče na formiranje ličnosti. Ono što upotpunjuje naš uspijeh je dobar odnos između roditelja i djece, koji se stvara u prve tri godine njegovog života. Najveća prijetnja izrastanja u zdravu osobu je nasilje i emocionalno zanemarivanje. Četrdeset posto djece nije uspjelo da ostvari povezanost sa svojim roditeljima. To ostavlja cjeloživotne posljedice na zdravlje, uspjeh, obrazovanje i zapošljavanje. Ipak, ne smijemo osuđivati roditelje radi ovakvih postupaka. Nasilje predstavlja praksu generacijskog roditeljskog modela koji je naučen ranije i koji se prenosi. Ono što će imati pozitivan uticaj na um i srce djece jeste njegovanje prave roditeljske ljubavi. Zato je potrebno pokrenuti opštu diskusiju u medijima i čitavnom društvu kako bi promovisali prave prakse roditeljstva, poručio je Bendzamin Perks.

Bojana Damjanović, predstavnica udruženja psihologa osvrnula se na psihološki aspekat nasilja nad djecom.

“ Moramo biti svjesni činjenice da je rani razvoj djeteta najvažniji period koji kasnije formira karakterne crte ličnosti. Postupci roditelja su najznačajniji. Djeca uče uviđanjem, tj učenjem po modelu. Jer, ono što dijete nauči od svojih roditelja, kasnije prenosi na druge ljude. Pružanje podrške djeci bez kažnjavanja doprinosi  da osoba prihvati sebe kao ličnost. Istraživanja potvrđuju da bilo koji vid nasilja, čak i onaj bezazleni imaj negativne posledice. Dijete u tom trenutku ne shvata zbog čega je kažnjeno. Ono ne može da shvati moralne principe i vrijednosti, kazala je Damjanović, podsjećajući da je negativan uticaj koji kažnjavanje ostavlja na djecu dvostruk.

“Fizičkim kažnjavanjem se nanosi bol djetetu a sa druge strane može dovesti do stvaranja negativnih osjećanja i emocija koje se mogu eksternalizovati kroz depresiju, aneksioznost ili možda čak upućivanje agresije ka drugim ljudima. Želim da naglasim da nikog ne osuđujemo, ali moramo biti svjesni da zajedno moramo donijeti promjene. Više nego ikada pomoć stručnih lica je dostupna u društvu. Imamo otvorenu SOS liniju za roditelje kojima se možemo obratiti kad god poželimo. Dužnost  nam je da svi zajedno radimo na ovom problemu. U poređenju sa drugim zemljama mi smo na početku. Tek manje od godinu kako je u Crnoj Gori zabranjeno fizičko kažnjavanje djece. Pitam se da li želimo zajednicu koja će djelovati po principu nasilja, ili želimo društvo koje će zastupati princip pozitivnog odnosa roditelja i djece. Kada pronađemo odgovor na ovo pitanje, bićemo spremni da radimo na rešavanju ovog problema, zaključila je Damjanović.

Direktorica organizacije ,,Roditelji\'\' Kristina Mihajlović upoznala je prisutne sa SOS linijom koja je dostupna za razgovore svakodnevno u interval od šesnaest do dvadeset časova.

“Na raspolaganju smo onima koji žele da sa savjetnicima razgovaraju o različitim temama koje se tiču roditeljstva i odnosa sa djecom. Nećete dobiti osudu, već podršku. Odlučili smo se da to bude slobodna linija zbog nedostatka slobodnog vremena roditelja. Roditelji i staratelji mogu da pozovu na broj telefona 080888888 i dobiju stručne savjete i podršku. Poziv je besplatan i anoniman, naglasila je Mihajlović.

Na kraju javne debate prisutnima se obratila Dragana Mitrović, profesorica u Drugoj osnovnoj školi, ovogodišnja dobitnica nagrade ,,Oktoih\'\' Dragana Mitrović.

“Svi znamo da žrtve porodičnog nasilja gube bezbrižno djetinjstvo. Znamo da je nasilje u porodici temelj vršnjačkog nasilja. Djeca koja su žrtva porodičnog nasilja postaju plašljiva, slabije uče, tužna su, nijesu raspoložena za učenje, u konfliktima sa drugom djecom reaguju eksplozivno i grubo, ne prihvataju šale i zadirkivanja. U komunikaciji postaju kopije ljudi koji ih maltretiraju. Moramo shvatiti da je porodično nasilje ključno za formiranje  djeteta. Svi znamo da voljena djeca vole i izrastaju u ljude pune ljubavi. Takođe, maltretirana djeca maltretiraju kada odrastu. Roditelji su modeli i uzori djeci, a škola mjesto gdje djeca organizovano provode najviše vremena. Kao takva, škola mora preuzeti najveću ulogu u zaštiti djece od nasilja. Najbolji rezultati se postižu ako se u školi njeguje atmosfera tolerancije i poštovanja, kazala je Mirković i dodala da je više puta bila u situaciji da dijete u školi od nje traži pomoć i zaštitu od porodičnog nasilja.

“Često nijesam znala šta da radim, dijete traži pomoć, moram da ga zaštitim ali bez znanja roditelja. Dođete u užasno tešku situaciju. Bila sam u situaciji da dijete u školu dođe neispavano, pitate ga šta se dešava, a on kaže da je otac njega i sve članove te porodice držao u stavu \'\'mirno\'\' čitavu noć. Kada ga pitate zašto, on kaže da mu je otac tek izašao iz Dobrote. Drugo dijete otac istjera iz kuće, komšije donesu djetetu deku i pokriju ga, ili ga poslije nekog vremena povedu kod sebe. Treće dijete majka bije papučama dok spava zato što je prethodni dan dobio neku ocjenu. Majka je žena koja ima psihičkih problema. Zatim sjutradan dođe u školu i pred čitavim odjeljenjem na odmoru izmaltretira dijete pred ostalom djecom. Naredni primjer, djevojčica koja ima sve petice nekontrolisano plače i histeriše zbog svake ocjene koja nije petica. Čudite se? Kada se raspitate kod psihološke i pedagoške službe saznate da majka djetetu ne daje da jede kada dobije četvorku. To su sve primjeri iz mog skorašnjeg iskustva. Bila sam u dosta situacija kada sam bila bespomoćna i nijesam bila spremna da se miješam. Svi znamo da je drugima lako davati savjete, ali kada vama neko skrene pažnju na vaspitanje vašeg djeteta svima se noge odsijeku i svi smatramo da smo dobri roditelji, kazala je prfesorica Dragana Mitrović.

 

 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt