16.11.2019

Jelena Stanić: Čovjek tek kad izađe iz zone komfora može istinski da napreduje

,,Čovjek tek kad izađe iz zone komfora, u kome je sve sigurno i lako ostvarljivo, može istinski da napreduje. Program mobilnosti nam omogućava da upoznamo ljude iz cijelog svijeta, njihovu kulturu, navike, običaje. Sve nas to obogaćuje, proširuje naše vidike, tako da nešto što je do tada bilo daleko, postaje blisko i opipljivo”, kaže za Krug mladih Jelena Stanić, koja već drugi put boravi na postdiplomskim studijama političkih nauka u Salcburgu.

 

Razgovarao: Miloš Boreta

Iako je veoma vezana za porodicu i svoj rodni grad Budvu, Jelena je po drugi put odlučila da ode u stranu državu i unaprijedi znanje stečeno na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. Nije od onih koji smatraju da po svaku cijenu treba otići iz Crne Gore i sreću tražiti pod tuđim nebom. Ali, o tome će kasnije odlučiti.

 

U razgovoru sa njom saznajemo koje su prednosti školovanja u inostranstvu, prednostima i razlikama u odnosu na naš sistem školstva, programima  mobilnosti, kao i tome zašto treba živjeti svoje, a ne tuđe snove.

 

Kada i zašto si odlučila da učestvuješ u razmjeni studenata i da se po drugi put prijaviš za studiranje na univerzitetu u Austriji?

 

Prošli semestar sam bila u Salcburgu na razmjeni studenata, preko Erazmus programa. Svidio mi se grad, način rada na fakultetu, kao i mogućnost dodatnog usavršavanja.  Za tih pola godine, prošla sam jedno predivno iskustvo, koje mi je pomoglo da uvidim koliko je zaista dobro preći granice svoje države i osmjeliti se za nešto novo. Baš tada mi se i probudilo interesovanje da apliciram za master program. Iskreno, do samog kraja sam bila skeptična da li da ostanem, jer sam dosta vezana za svoju zemlju. Međutim, kada su me obavijestili da sam primljena na master, shvatila sam da bi bilo šteta propustiti takvu priliku.

 

Šta smatraš prednošću programa mobilnosti?

 

Boravak u inostranstvu je intenzivni period u kome se mnogo brže razvijamo kao ličnosti, postajemo zreliji, jer cjelokupan ambijent pogoduje tome. Čovjek tek kad izađe iz zone komfora, u kome je sve sigurno i lako ostvarljivo, može istinski da napreduje. Mislim da je to jedna od najvećih prednosti. Pored toga, program mobilnosti omogućava da upoznamo ljude iz cijelog svijeta, njihovu kulturu, navike, običaje. Sve nas to obogaćuje, proširuje naše vidike, tako da, nešto što je do tada bilo daleko, postaje blisko, opipljivo.

 

Po čemu se znanje i iskustvo u pogledu školovanja u Austriji razlikuje od onoga koje si stekla u Crnoj Gori?

 

Razlike su zaista velike, bilo da je riječ o predavanjima, zadacima, ili ocjenjivanju. Studenti imaju mogućnost da biraju predmete u skladu sa svojim interesovanjima i daljim preusmjerenjima. Takođe, akcenat je stavljen na akademsko pisanje, čitanje članaka, njihovo kritičko preispitivanje i povezivanje sa ostalim radovima, što nije slučaj u Crnoj Gori. Sama organizacija predavanja je potpuno drugačija - od studenata se zahtijeva da budu uvijek pripremljeni i aktivni. Mislim da je takav sistem mnogo efikasniji i zanimljiviji.

 

Jesi li ikad zažalila što si se prijavila na konkurs?

 

Iskrena da budem, nisam nikad zažalila, jer sam od samog starta znala da je to ono što sam željela. Naravno, dođu krizne faze, a to su oni momenti prilagođavanja, borbe sa samom sobom i sa svim novim što me okružuje. I tada poželim da sam kući i da sam na sigurnom, ali, zapravo, to su oni pravi momenti u kojima sazrijevam. Tako da, što se školovanja tiče, mislim da je ovo jedna od najboljih odluka koju sam mogla da donesem.

 

Kako provodiš slobodno vrijeme u Salcburgu, gradu u kom trenutno živiš i učiš?

 

Budući da je Salcburg bogat istorijski grad, uvijek slobodno vrijeme organizujem da posjetim i obiđem nešto novo. Iznova me oduševljavaju austrijska prirodna bogatstva, koja su poznata svugdje u svijetu. Najviše slobodnog vremena provodim sa prijateljima, bez njih boravak ovdje ne bi bio isti. Uvijek se organizujemo da posjetimo okolne gradove, što posebno volim.

 

 

O kakvom zapošljenju maštaš? Da li voljela da ostaneš u inostranstvu?

 

Trudim se da sada puno ne razmišljam o tome.  Želja mi je jedino da posao koji budem radila, radim od srca i da tako poslužim Bogu i svom narodu. A što se ostajanja tiče, pomiješana su mi osjećanja… Nekad mi dođe pomisao da ostanem, a nekad da se vratim. No, vidjeću kakve budu prilike i  kako mi se put otvori. Mada, nijesam jedna od onih koji smatraju da po svaku cijenu treba bježati iz svoje zemlje i da „hljeba nasušnog“ jedino ima na zapadu.

 

Postoje li trenuci kada ti Budva, u kojoj si živjela sve do upisa na fakultet, posebno nedostaje?

 

Budva ima jedno posebno mjesto u mom srcu i, uvijek kada se osjetim kao stranac ovdje, sama pomisao na rodni grad, u kome sam provela najljepše momente, donese mi neku radost i milinu. A sve je to tako, jer su mi u Budvi porodica i prijatelji i uvijek me misao vuče ka njoj. Zato mi često nedostaje, posebno kada sam prvi put došla. Čini mi se da sam tada sve u Salcburgu upoređivala sa onim u Budvi i kao da je uvijek falilo nešto. Mada, sada je već bolje.

 

,,Pusti cijeli svijet. Meni je dovoljno da ti vjeruješ u mene - Tvoj San“, poručuješ na svojim društvenim mrežama. Da li misliš da mladi, uglavnom, brzo odustaju od svojih snova? Na koji način crpiš hrabrost i snagu za njihovo ostvarenje?

 

Mislim da odustaju. Možda je jedan od razloga taj što nam nedostaje da zađemo u sebe i da otkrijemo ono što nam je darovano i što smo istinski mi. Odatle proizilaze i snovi, iz želje da to što posjedujemo razvijemo do mjere u kojoj se potrudimo. Čini mi se da danas često potkradamo sebe i da živimo snove drugih. Otuda odustajanje. Smatram da, kada smo iskreni prema sebi i prema drugima, ne postoji prepreka koja će nam se učiniti većom od želje da ostvarimo ono za šta smo predodređeni i za čim čeznemo.

 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt