17.07.2017

Anastasija Jakovljević - Svako zašto ima svoje zato

Koliko smo se upitali zasto se nama dešavaju neke "ružne" stvari u životu i ponovimo onu čuvenu rečenicu: "Šta sam ja Bogu zgriješio?"

Vjerujete li u život poslije smrti? Vjerujete li da sve ono što ćete nažao učiniti nekom danas, ako ne vi, neko će sjutra platiti? Ja vjerujem.

 

Svako zašto ima svoje zato. Da li ponekad malo "mućnete" glavom i shvatite da ste srećni i više nego što zaista mislite da jeste?

Otvaram oči i osjećam mokru jastučnicu pod obrazom. Još jedno toplo jutro u Budvi. Izmedju jave i sna, onako mamurna pitam se da li kasnim na posao. A ne, danas sam druga smjena. Zvoni telefon i u trenutku se sjetih da je danas dan za plažu. Trideset stepeni u hladu. Oblačim kupaći kostim i krećem ka drugarici koja me već neko vrijeme čeka. Sunce, more, plaža, graja, gužva, djeca, ljudi puni entuzijazma, svi "pucaju" od raspoloženja... Šta ćete ljepše?


Smjestismo se blizu mora, da malo ohladimo glave i što bi mi mladi rekli "iskuliramo" prije posla. Ništa ne može da ulije tako dobro raspoloženje kao miris mora, a uz to vam osmijeh uvijek izmami slatki čikica specifične boje glasa koji prodaje kukuruz. Diveći se svemu, u trenutku mi nešto posebno privuče pažnju. Jedna gospođa pomaže nepokretnom sinu da dodje do mora. Gurajući ga do plaže u invalidskim kolicima, pritrča još jedan dječak i pomože joj da ga spuste u plićak. Njegov brat, pretpostavljam. Imam taj običaj da posmatram i analiziram ljude oko sebe. O čemu li sad oni misle? Koji su im planovi u životu? Šta su oni do sada doživjeli i sa čim se bore? Čudno, zar ne?

 

Ono što je još čudnije, a što me fascinira jeste što nikada do sada nijesam vidjela nekog tako srećnog i zadovoljnog samo zato što dodiruje male talase koji ga lupkaju po nožicama. I njegova majka koja plače, da li od sreće ili tuge - ne znam. I onda se zapitah: A čije on greške plaća? Suviše je mali da bi ga Bog kaznio za neke učinjene greške, kojih, pretpostavljam da nema. Ko je bio u prošlom životu i šta je uradio? Ili su prosto geni čudo. A koliko bi tek bio srećan da može da hoda, da trči, da skače i da pliva?


Ono što želim zapravo da vam kažem, jeste, da ste vi jedni od najsrećnijih ljudi na planeti ako ste se probudili u Budvi i nemate brige veće od škole, posla ili možda ljubavi. Čovjek kad je zdrav, može sve. Od goreg uvijek ima gore, a nama je dato i više nego što treba, samo što ponekad treba da se zapitamo. 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt