25.07.2017

Anastasija Jakovljević - Život razdvaja ljude, samo da bi shvatili koliko znače jedni drugima

Čudna je to filozofija, shvatimo koliko je ustvari ljubav jaka, tek kada nam je neko daleko. Nekom je život dao sve, bez potrebe da se bori kroz isti. A neko, iako možda sve i ima, želi više i bolje. Ja sam za ovo drugo. 

 

Nema ljepšeg osjećaja od onog kada stvorite nešto sami, i ne zavisite ni od koga, pa  čak ni od svojih roditelja. Roditelj će vam obično reći da, dok ste pod njihovim krovom, nema potrebe da radite. Ali, ako ste već sposobni i imate još i mogućnost,  zašto da ne? Zašto ne olakšati i sebi i njima?

Neko je drugačije vrijeme danas. Svi kao imaju, a dosta njih ništa ne radi i ponosi se tim. 

 

Tužno je kada moramo da napustamo svoj grad, porodicu i prijatelje da bi se ostvarili kao ljudi, jer tamo gdje pripadamo prosto nemamo tu mogućnost. Loša ekonomija, društvo ili možda vlast, sad već nije ni bitno.

 

Sada kada smo daleko od svojih domova i jedni od drugih, nemamo vremena da mislimo o tome. Moja drugarica Đina "dodiruje" nebo skoro cijelog svijeta radeći kao stjuardesa. Kaća i Neco rade i studiraju u Bariju. Ja radim i studiram na relaciji Budva - Podgorica. A ostali se ništa manje ne izdvajaju radeći i boreći se u svojim gradovima. Volim nas takve. 

 

 

Sigurno nikom nije med i mlijeko, ali je svakako bolje nego tamo gdje pripadamo. Najsrećnija bih bila da me svako jutro čeka mamin topli doručak na stolu, dok se svađam sa sestrama i bratom ko će otići do prodavnice po hleb a ko raspremiti sobe, čekajući tatu da nam ostavi džeparac za kafu ili užinu. Nije ljepše, ali je svakako bolje taj džeparac zaraditi sam i osjetiti kako se ponose tobom, a ti sobom. 

 

Raštrka nas život po cijelom svijetu, da bi uspjeli, postavljajući sebi visoke ciljeve. Kada smo daleko jedni od drugih, svaki naredni susret vrijedi duplo, zagrljaj je jači a razgovor duži. Možda je čar u tome, da je ljubav veća.

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt