18.06.2017

Ksenija Šćepanović - Radio Luksemburg

Vraćam se danas sa tatom iz Podgorice…

Pokušavamo da uhvatimo radio stanicu -Top Albanija - ta radio stanica prenosi direktno sa neke Britanske stanice, pa je muzika dobra. Bilo je 6 sati i nesto sitno minuta, pa je sunce vec krenulo da se pakuje. Nebo je bilo one roze boje, možda cak i lila. Bilo je isarano raznim nijansama . 

I tako dok je radio krčao, onako  iritantno, iznervirana ga gasim. Posle par sekundi počinje tata da priča…

 

 

Sjećam se 1971. ili 1972. , imao sam druga Zarka, oženio se ženom koja je vec imala šestoro djece, Zak, Pjer.. , a onda je nabrojao jos par muških imena i dva zenska. Nastavio je.. Žena se zvala, i dalje se zove, Andrea. Francuskinja je, živi u Parizu i još uvijek je lijepa kao kada je bila mlada, samo što sada ima sijedu kosu. Vozila je mustanga, bez krova, nosila je rejbanke, onaj stari lijepi model, imala je i forda, ali mustang joj je bio draži. Na obali Zete su sagradili prelijepu kuću, kao ambasada. Tu bi dolazili ljeti i ostajali po par mjeseci. Svi sinovi su bili različiti. Žak je bio najstariji, i imao je motor, koji je jedno ljeto i doveo u Danilovgrad. Bio je zanimljiv tip, sa zalizanom plavom kosom i kožnom jaknom. Pjer je bio mali i debeo, nije bio nešto posebno interesantan, vise dječak za sebe. Imao je, sjećam se kožni kaput, dugačak do poda. Bio je svijetle boje. Ostali su bili zanimljivi ili manje zanimljivi, na neki svoj, inostran način.  

Jednog dana je, Žak, ako sam dobro uhvatila, podigao sator na samoj obali Zete i upalio gramofon na baterije. Predpostavljam da je izgledao zanimljivo i prefinjeno. Svi su bili u adolescenciji, bili su u nekom neobičnom stilu. Predpostavljam pod uticajem zapada. Mada tada je život bio siromasniji, ali zdraviji, nadovezala sam se. Tata je klimnuo glavom i nastavio.. 

Tada sam prvi put vidio gramofon u tom ambijentu. Živjelo  se opuštenije, izasao bih na trotoar ispred kuće, i popravljao bih auto ili motor. Tada sam imao dva motora i htio sam jedan da prodam, da bih kupio Harlija od jednog momka sa Cetinja. Bio je jeftin, a ukrasen ručnim radom. Ne znam sta me spriječilo da ga kupim. 

 

Pored kuće, gdje je sada banka bila je brijačnica, a odmah pored nje je bila radnja jednog momka koji je imao para, a volio je dobru muziku. Imao je snimljeno na traci sve, počevsi od Stonsa do Koena. Tada su se ti snimci plaćali dobro. Kada bi bio neki film, pozajmio bi bioskopu da pušta muziku sa njegovih traka prvih i poslednjih 10 minuta, dok publika udje i izadje. Njegov radio je bio najbolji u gradu, pa bi izasao ispred radnje i onako sjeo na njega i pustio Luksemburg. Radio Luksemburg. Svi su slušali radio Luksemburg, bio je na srednjoj liniji pa su svi i mogli da ga uhvate. Uvijek su puštali dobru muziku. Kladim se da je ambijent bio zapanjujući, onako kako sam ga ja zamišljala, pomislila sam. Tako bi se ispred radnje skupilo njih desetak i slušali npr hotel california. Nisu znali jezik, jer nisu slušali muziku zbog toga, slušali su je da bi uživali.

 

 

Svakog prvog maja, nastavio je, išlo se na Garac (to je planina ili brdo iznad Danilovgrada), i palila bi se vatra. Dosao mi je drug iz Španije, sa radiom koji je nosio na ledjima, i dok smo se penjali išla je pjesma Angie, zvali smo je Andjo Andjo. To sam dobro zapamtio. Primjetila sam dozu nostalgičnosti u njegovom glasu koja mi je stvorila knedlu u grlu, došlo mi je da zaplačem. Rado se sjeća tih dana, mada i na neki način bolno, mislim, razumijem, to se neće vratiti odjednom, neće se vratiti nikako, to su sada sjećanja. Svijet je drugačije mjesto. Moj djed, ne rodjeni, rekao je - Zaustavite zemlju, hoću da sidjem - e pa Vito, slažem se sa tobom i mislim da nisam jedina. Sa već sedamnaest godina shvatam u kakvom mikseru živim. Sve je ubrzano, živi se za novac, ne kažem da se i tada nije egzistiralo iz istih i zahvaljujući istim razlozima, al je bilo drugačije, bezbrižnije. Ljudi su postali roboti, a djeca hibridi prikačeni za kompjuter. 

Duboki naklon ljudima koji nisu zaboravili šta znači ploča i sunčano popodne sa limunadom. 

 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt