01.09.2018

Miloš Boreta : Moja Budva

Kad bi trebalo da Budvu opišem u samo jednoj riječi, zasigurno bih odabrao Ljubav. Budva je gradić u kojem živim od prvog dana, i to je razlog više što ima posebno mjesto u mom srcu. Šum mora, starogradske zidine i zvuci klape bude sva čula, kao poezija. Iskreno, samo kada se nalazim u Starom gradu, u potpunosti osjećam da sam u Budvi. Specifičan humor i prepoznatljivi primorski duh i dalje se uspješno suprotstavljaju laganom iščezavanju, izazvanom brojnim promjenama u društvu, dok se sa njima zasad uspješno bore i gotovo zaboravljene riječi i izrazi koji imaju svoju nesumnjivu ljepotu, a uglavnom se mogu čuti još samo tu.

Ponekad mi bude žao što nijesam rođen makar pedesetak godina ranije, u doba kada je Budva otkrivala i razvijala turizam a da mu nije bila podređena u mjeri u kojoj je danas. Zahvaljujući brojnim razgovorima koje sam o ovom čarobnom malom mjestu, čini mi se na obostrano zadovoljstvo, vodio sa nekim od dugogodišnjih mještana Staroga grada, od kojih bih izdvojio Mariju Šumić, Slobodana Boba Mitrovića, Darinku Daju Ljubišu, Jerolima Dragičevića i Dalibora Antoniolija, nije teško zaključiti da se do ne tako davno živjelo mnogo složnije i da se ljubav prema gradu jasnije i, prije svega, primjerenije pokazivala.

 

 

Mnogi se začude kada kažem da je Budva najljepša u oktobru. Prvi dani toga mjeseca u mom su kalendaru rezervisani za odlazak na plažu i kupanje i, uopšte, za neophodan odmor od uzbudljivog, ali najčešće suviše burnog perioda turističke sezone. Tada se iznova zaljubljujem u Mogren i Pizanu, svaki put sve više, a nerijetko se prisjetim i davnašnjih simpatija, rođenih u neposrednoj blizini, koje se još uvijek vješto kriju među stihovima i drugim zapisima koje sam im posvetio. Njima i Budvi.

 

 

 

 

 

 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt