05.04.2019

Signal za uzbunu - Uvijek online !

Živimo li u stvarnom ili virtuelnom svijetu, kako taj svijet utiče na nas, naše međuljudske odnose, jesmo li sluge ili gospodari moderne tehnologije, da li nas je tehnloški razvoj zatekao, jesmo li dovoljno digitalno pismeni i u kojoj mjeri mobilni telefoni, Internet i društvene mreže "okupiraju" naše živote, samo su neka od pitanja na koja smo potražili odgovore.  

 

 

Istraživanja pokazuju da je uslijed prekomjenre upotrebe mobilnih telefona i interneta komunikacija mladih svedena na SMS komunikaciju, što znači da je verbalizacija njihovih stanja i osećanja jako siromašna, da se sve više otuđuju što za posledicu ima usamljenost, da korišćenje mobilnih telefona u ranom uzrastu ubija kreativnost, maštovitost, svodi nas na puke primaoce sadržaja, te usmjesto dobrog sluge postaje zao gospodar. 

 

Nedavno istraživanje sprovedeno u Crnoj Gori pokazuje da mladi uzrasta 12-17 godina kažu da je internet medij koji najviše ima uticaja na njih. Od svih medija, oni najviše vremena provode na internetu, a posebno na društvenim mrežama pa je to ono što bi im najviše nedostajalo kada ne bi bili više u prilici da rade.

 

Svakodnevna okruženost medijima za posledicu ima gubljenje u mnoštvu informacija, sadržaja, primjerenih i neprimjerenih, kao i lutanje u virtuelnom svijetu. Za pametno korišćenje Interneta  i modernih tehnologija neophodna je digitalna pismenost koja se uči u školi i porodici.

 

Ilistracija: Sara Stevanović

 

Uroš Petrović dječji pisac i koautor programa „NTC sistem učenja“, upozorava na posledice prekomjerne upotrebe moderne tehnologije, mobilnih telefona, tableta i igrica, koji sve češće izazivaju ozbiljne poremećaje govora kod djece. Prema njegovim riječima, učestalost ovih poremećaja trebalo bi da bude signal za uzbunu, koji mi još uvijek nijesmo shvatili ozbiljno.

 

Kako je kazao, u rešavanju ovih problema kasnimo za razvijenim zemljama poput Švajcarske, Danske i Švedske.

 

Na pitanje, da li moderne tehnologije stimulišu kreativnost kod djece i mladih, Uroš Petrović je kazao da su mogućnosti tehnološkog razvoja velike, ali da ih najmanje koristimo u te svrhe. On je istakao da nas je buran tehnološki razvoj zatekao, i da umjesto stvaralaštva i kreativnosti mnogo više konzumiramo sadržaje koji ni na koji nači ne podstiču kreativnost.

 

„Što više dobijaš, manje stvaraš", kazao je Petrović.

 

Ilistracija: Sara Stevanović

 

Sa konstatacijom Uroša Petrovića o zabrinjavajućem porastu broja djece sa govornim manama kod nas i u regionu, složila se Mirjanka Jović defektolog i logoped iz Budve. Ona je za naš portal kazala da je izričito protiv korišćenja tableta i telefona i da na to stalno ukazuje roditeljima.

Jović je upozorila na to da majke vrlo često uslijed neznanja hrane djecu uz mobilni telefon, kako bi dijete bolje jelo. 

 

„Dijete koje gleda u tablet i telefon ne može sa njim da priča, ono samo vidi slike koje mu promiču, slusa ali ne razgovara“, kazala je Jović. Ona je upozorila da krajnje posledice prekomjerne upotrebe ovih tehnologija mogu biti i epileptični napadi.

 

Ilistracija: Sara Stevanović

Na negativne efekte koje na mozak izazivaju brojni sadržaji kojima su djeca izložena korišćenjem mobilnih telefona i tableta ukazuje i Vesna Bubanja pedagog iz Budve. Kako je kazala, dječji mozak nije u stanju da obradi sve te sadržaje, pa kao posledicu toga imamo sve učestalije govorne mane, mucanje i tikove. 

Bubanja je upozorila i na nedostatak socijalizacije kod djece i mladih koji u današnje vrijeme sve manje međusobno komuniciraju, što je prema njenom mišljenju, samo još jedna od posledica zatvaranja u virtuelni svijet i komunikacije putem društvenih mreža.

 

Boravak djece kraj telefona, tablet računara ili televizora poguban je za psiho-fizički razvoj djece i mladih, smatra Nada Božović psiholog iz Budve. Ona je upozorila na činjenicu da mozak djeteta do druge godine utrostruči svoju veličinu i da je njegov razvoj direktno uslovljen podsticajima iz okruženja, kao i da provođenje vremena na internetu nikako ne doprinosi razvoju.  

 

Kako je kazala, izlaganje djece ovim sadržajima do druge godine života izjednačava sa psihološkim nasiljem po štetnosti koje ono ima na fizički, kognitivni i emocionalni razvoj.

 

„Tek nakon treće godine određeni sadržaji mogu se prikazivati i to maksimum sat vremena dnevno. Internet ima dobrih strana, ali zbog pretjerane upotrebe imamo generacije djece do pet godina sa poremećajima iz autističnog spektra, disfazije, disgrafije, poremećajem pažnje, djecu koja ne mogu da kontrolišu bijes, kao i one sa nisko razvijenim socijalnim, emocionalnim i kognitivnim sposobnostima. Starija deca, u pubertetu, imaju problem sa gojaznošću, poteškoće sa spavanjem, agresivnošću i zavisničkim oblicima ponašanja“, istakla je Božović.

 

Na pitanje kako postaviti djeci granice kod upotrebe mobilnih telefona i tableta, naša sagovornica kaže da im ne treba davati telefon u prilikama kada želimo da ispune svoje slobodno vrijeme, već ih treba pustiti da nauče kako da uspostave kontakt sa sobom i sa drugima.

 

O tome kako telefoni utiču socijalizaciju djece i mladih, Božović kaže:

 

„Živimo u svijetu individualaca. Taj svijet je drugačiji od onog u kom su njihovi roditelji odrastali. Ranije se potencirao kolektivizam i zajedništvo, djeca su rasla na ulici i u dvorištima. Danas se djeca osamljuju, druže se u virtuelnom svetu, a sve manje su na otovrenom, sve se manje posjećuju, sve je manje živog kontakta sa drugima. Posledično, danas je sve više onih sa nisko razvijenom socijalnim veštinama. Doba je egocentrika, doba je virtuelnog detinjstva i ekranizovanog deteta. To se mora promijeniti, da bi mi, kao čovečanstvo išli naprijed“.

 

Božović smatra da je uloga roditelja da uče djecu digitalnoj pismenosti, ali da se moraju prvo lično digitalno opismeniti. Ona ističe da roditelji griješe kada u sve ranijem uzrastu kupuju djeci mobilne telefone, te da iz tog razloga ne treba da gledju šta imaju drugi, već da gledaju u dijete i ono šta je njemu zaista treba.

 

 

"Pored nespornih benefita koje ostvarujemo koristeći društvene mreže, kao što je na prvom mjestu brzina protoka informacija, postoje i brojni negativni efekti koji su evidentni ukoliko se pređe određeni prag umjerenosti i način biranja i plasiranja informacija", smatra Krsto Vuković profesor sociologije. On je za RT Budva kazao da je to naročito opasno kod djece, kada ne postoji dovoljno interpersonalne stimulacije u neurološkom sistemu, te iz tog razloga dio neurološkog sistema može atrofirati i doći do poremećaja stanja ravnoteže. Tada dijete na adkevatan način ne usvaja neke interakcijske i socijalne vještine. 

 

Glavni problem po njegovom mišljenju su egocentrizam i narcisoidnost koji direktno umanjuju suštinu i vrijednosnu strukturu onoga u čemu zaista čovjek u realnom životu učestvuje.

 

"Što se tiče starijih osoba i ljudi koji su svakodnevno navikli da funkcionišu na taj način, mislim da je problem lociran na strani psihologije više nego sociologije, jer potencira jednu dozu egocentrizma", kazao je Vuković.

 

Budući da u realnom životu vladaju evidentna nesigurnost i nezadovoljstvo, po mišljenju profesora Vukovića, taj paralelni svijet na društvenim mrežama pruža im viši stepen slobode, a manji stepen odgovornosti, što za poslijedicu ima sve gori kvalitet komunikacije, a samim tim i kvalitete, kako društvenog života, tako i odnosa sa samim sobom.

 

Ilistracija: Sara Stevanović

 

Na ovu temu zanimljivo je i mišljenje književnice i nekadašnje novinarke Mirjana Bobić Mojsilović, koja smatra da su mobilni telefoni uništili paradoksalno razgovore.

 

"Naša komunikacija se sve više svodi na skrećenice, na sličice, na toliko toga što se podrazumeva. S druge strane, mobilni telefoni su se pretvorili u vrhunsku kontrolu, čovek je čoveku ne više vuk nego lični špijun. Da i ne govorimo o tome da mobilni telefon odjednom jeste i neka simbolička giljotina – možemo toliko toga rešiti porukom ili nedostupnošću i da nas ne grize savest, jer ne moramo da se suočimo sa očima onih koje smo osudili na simboličku smrt. I naravno – ono što je danasnajvažnije – mobilni telefoni i umreženost na društvenim mrežama daju nam iliziju prisutnosti u svetu u stvarnosti koju provodimo tako što u sakom slobodnom trenutku provjeravamo koliko smo virtuelno „voljeni“, kazala je Mojsilović.

 

Tehnologija je dobar sluga ali zao gospodar!

 

Mladi reporterimi kampanje medijske pismenosti koji su nedavno s Unicefovim ambasadorom dobre volje Antonijem Pušićem, poznatijim kao Rambo Amadeus, snimili i pjesmu i spot za kampanju „Birajmo šta gledamo“, na duhovit način, kroz stihove pjesme poslali su poruke na koje ukazuju i rezultati istraživanja kampanje, apelujući na djecu i roditelje da oni upravljaju pametnim telefonom u svakom trenutku, a ne telefon njima, tj. da ga svjesno koriste.

 

Ono što većina djece uzrasta 9–17 godina nije svjesna je da rezultati pretrage na Gugl uključuju i linkove koji se tu javljaju zbog toga što su plaćeni da bi se tako reklamirali, kao i to da ne znaju da rezultati pretrage nijesu isti za sve korisnike, da ne zavise samo od ukucavanja istih ključnih riječi, već i od prethodnih pretraga, tj. istorije svakog korisnika.

 

 

Stalno on - line !

 

Više od 1,2 milijarde ljudi širom svijeta koristi mobilni uređaj, a korisnici u prosjeku provedu 2,8 sati na mobilnom uređaju svakog dana. 80% vremena provedenog na društvenim medijima je preko mobilnog telefona, dok se 89% upotrebe mobilnog telefon odnosi na aplikacije. Sa toliko mnogo ljudi koji koriste mobilne uređaje i maju pristup Internetu, očigledan je njihov uticaj na naše živote.

 

I u Crnoj Gori situacija nije mnogo drugačija. U okviru kampanje medijske pismenosti „Birajmo šta gledamo“ koju je pokrenula Agencija za elektronske medije,  uz podršku Unicefa, urađeno je i prvo nacionalno reprezentativno istraživanje, gdje je bilo uključeno 1.050 roditelja i 655 djece uzrasta od devet do 17 godina, o tome koliko i kako koriste razne vrste medija u Crnoj Gori.

 

Istraživanje je pokazalo da u prosjeku, djeca uzrasta 12–17 godina provedu osam sati ispred raznih ekrana, a najveći dio tog vremena je ispred pametnog telefona. Svako četvrto dijete uzrasta 9–17 godina priznaje da mu je teško da kontroliše vrijeme koje provodi ispred ekrana.

 

Prema ovom  istraživanju, 93 odsto domaćinstava u Crnoj Gori ima pametni telefon. Ukupno 85 odsto djece kaže da ima pristup tom pametnom telefonu, a 77 procenata djece uzrasta 9 –17 godina ima svoj, lični pametni telefon. Ovaj je procent veći kako su djeca starija: samo devet odsto mladih uzrasta 12–17 godina nema svoj pametni telefon.

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt