Ljudi su izgradjeni od atoma. Čudnih atoma. Najčudnijih. Naši atomi nas šaraju raznim bojama da bi se presijavali u moru bjeline, dopuštaju nam da različito reagujemo, ne kontrolišu nas, al nam ipak negdje jače osvjetljavaju put koji oni misle da je najbolji za nas, al na kraju dana, sami odlučujemo. Zato ćemo često reagovati pogrešno, nasi atomi nijesu pogrešni, oni su jedinstveni. Trebalo bi da nas vode u struje gdje bi najbolje plivali, i negdje u dubinama našeg oblačastog uma. To i rade, samo što je nekada magla isuviše gusta. Atomi drugih ljudi, i naši, sopstveni, nijesu u svađi, šta više, nekada se i jako dobro slažu, što moze da dovede do rasipanja kapljica raznih emocija, i znaju da izazovu lijepu kišu.
Piše: Ksenija Šćepanivić