22.06.2017

Nikola Mijušković, sportski psiholog - Kako do uspjeha u sportu

Vrlo često, sportskim radnicima postavljaju pitanje da li postoji formula koja dovodi do uspjeha u sportu, ali i u svim životnim sferama. Možda je i najtačnija formula koja kaže da ne postoji lift koji vodi do uspjeha, već da je neophodno poći stepenicama.

Ovakva definicija, iako nedvosmisleno tačna, prilično je apstraktna, pa je neophodno reći nešto više o faktorima koji se nalaze unutar  tog dugačkog putovanja.

 

Piše: Nikola Mijušković

Predanost sportu i vjera u sebe

 

U toj imaginarnoj piramidi uspjeha moguće je razlikovati tri nivoa. Na samom njenom dnu, poznajemo presudne i fundamentalne faktore uspjeha, a to su: predanost sportu i vjera u sebe. Ovi faktori sami nijesu dovoljni da bi se postigao uspjeh, ali ukoliko bilo koji od njih nedostaje, uspjeh će neminovno izostati.

 

 

U sportskoj psihologiji postoji izreka da: ako ne vjerujemo u sebe, uvijek ćemo pronaći način da ne pobijedimo. To je jedna od esencijalnih rečenica koja nam omogućava da razumijemo sport,  jer najveći invaliditet u životu je negativan stav. Sa druge strane, predanost treningu pokazuje koliko nam znači sport kojim se bavimo, te koliko smo spremni da žrtvujemo svoja kratkoročna zadovoljstva zarad ostvarenja dugoročnih životnih ciljeva.

Predanost treningu govori o našoj sportskoj gladi, našem karakteru, ali i o načinu na koji posmatramo i poštujemo sami sebe. U svojim predavanjima, često kažem da možemo dopustiti da su drugi bolji od nas, ali ne i da žele uspjeh više od nas, jer to je slika ljubavi koju imamo prema sebi. 

 

 

 

 

 

Prihvatiti kritiku na pravi način, ne plašiti se neuspjeha, biti smiren

 

Na drugom nivou, postoji niz specifičnih faktora koji su dobra garancija uspjeha. Riječ je o tome da se svaka kritika prihvati na pravi način, da se osoba nipošto ne plaši neuspjeha i da se u svim situacijama zadrži smirenost. Dejvid Brinkli je jednom prilikom rekao da je uspješan onaj čovjek koji je sposoban da sagradi temelje od cigala kojima su ga drugi gađali. U ovoj rečenici se krije dobar dio objašnjenja kako se treba ophoditi prema kritikama. Kritike su dobar i poželjan dio bavljenja sportom, jer na njima leži šansa za našim razvojem. Kritike su znak da pokušavamo da napredujemo, jer kritiku dobiti neće samo onaj koji ne pokušava. Strah od neuspjeha je možda i najveći problem današnjeg sporta, što je duboko i kulturološki uslovljeno. Neuspjeh i poraz su najveći prijatelji svakog sportiste jer ga opominju, pružaju mu smjernice i govore o tome koliko smo daleko od sopstvenih limita. Dok god pravimo neuspjehe, postoji nada da ćemo biti bolji nego što jesmo, a uspjeh nije konačna destinacija, već jedno dugačko putovanje.

 

 

Što se tiče smirenosti, dovoljno je reći da je poželjno da marljivo radimo u tišini i da pustimo da naš uspjeh napravi buku. 

Poslednji nivo piramide uspjeha čine najčešći faktori koji dovode do neuspjeha. Među njima identifikujemo nedovoljno zanemarivanje remetilačkih faktora, neuvježbanu koncentraciju, umor i nedovoljnu simulaciju uslova takmičenja. Remetilački faktori vrlo često kradu energiju i fokus sportista, a u suštini predstavljaju nešto na šta je malo moguće uticati. Stoga je preporuka da se energija usmjerava na takmičenje, jer svaki izgubljeni trenutak se više ne može nadoknaditi. Koncentracija i umor predstavljaju produkte treninga, mentalnog i fizičkog.

 

 

Trenirati svoj um i tijelo

 

Neophodno je da sportisti svakodnevno treniraju svoj um i svoje tijelo, kako bi u trenucima neizvjesnosti bili onaj dio koji nosi prevagu. Takođe, vrlo je važno da trening bude takav da sadrži što je moguće više elemenata koji će sportiste očekivati na takmičenju. Na taj način, u stanju smo da produkujemo veliki broj generalnih proba, pa će samim tim i takmičenje biti uspješnije. 

 

 

Nije dovoljno samo puko zadovoljavanje pomenutih faktora, već je poželjno imati još nešto. Riječ je odgovarajućoj sredini, ambijentu i sportskoj klimi koja počiva na ispravnim vrijednostima i prioritetima. Cilj svih nas nije napraviti jednog šampiona, već napraviti sredinu koja će stvoriti generacije šampiona. Da bi se to omogućilo, neophodno je da se nagrađuje naporni rad i trud kod sportista, a ne samo njihov talenat.

 

 

Takođe, potrebno je akcentovati na razvoj kod mlađih kategorija, a ne juriti rezultate u tim uzrastima. Vrlo je važno znati šta znači odlaganje zadovoljstva i raditi u skladu sa tim postulatima. Na taj način, naša šansa da postignemo uspjeh će biti znatno veća, a bitka koju vodimo sami sa sobom će biti zasigurno dobijena. 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt