20.11.2017

Masovna kultura - Hoćemo kulturu, a ne realitiy

Masovna kultura je svuda oko nas. U kući, na ulici, u školi, u tržnim centrima i bioskopima... Okruženi smo njome ne sluteći da svjesno upravlja našim životima. Konzumuramo njene proizvode ne znajući da time postajemo bezoblična masa, kojom upravljaju sa nekog nama nepoznatog trona. Ne razumijemo šta zapravo znači, iako nas oblikuje i postaje navika bez koje ne možemo. Kupujemo je, oblačimo, upijamo, razmišljamo u pravcu u kom ona to želi, donosimo odluke koje mislimo da su naše, a zapravo su tuđe. Živimo po njenim pravilima i ukusima, nesvjesni da smo odabrali put koji potire našu istinsku sreću, našu individualnost, stvaralaštvo i kreativnost. Dozvolili smo da masovna kultura upravlja nama, umjesto da mi upravljamo njome.

 

Pripremile: Jelena Kovačević i Sara Savić

 

Da bismo razumjeli masovnu kulturu moramo znati šta je uslovilo njen nastanak a kasnije i njeno utemeljenje? Odgovore na ova pitanja potražili smo od Krsta Vukovića, profesora sociologije u JUSMŠ “Danilo Kiš” i Mladena Živkovića, profesora sociologije u kotorskoj gimnaziji.

 

KRUG MLADIH: Vaš stav o masovnoj kulturi, kako biste je definisali?


VUKOVIĆ: Smatram da je masovna kultura nužnost savremenog svijeta a naročito većeg dijela u kojem dominira materijalistička koncepcija društvenih odnosa. Bez nje je nemoguće promišljati strategije rasta i razvoja jer najveći dio čovječanstva počiva na industrijskoj proizvodnji. Svjetsko tržište je cilj svim pojedinačnim društvima i mnoge nacionalne kulture vide svoju šansu u integraciji ne opirući se zahuktaloj globalizaciji koja lagano, ali sasvim sigurno pegla brojne autentične kulturološke iskaze pervertujući ih u omasovljena obličja trajno uniformnog karaktera...


Masovna kultura se najkraće može definisati kao skup materijalnih i nematerijalnih iskaza odnosno tvorevina ljudskog rada kojima se zadovoljavaju uprosječene ljudske potrebe. Kako je tzv. visoka ili rafinirana, prefinjena kultura usmjerena manjem broju ljudi proporcionalno njihovim sposobnostima za adekvatnu percepciju uslovljenu znanjem i specifičnim senzibilitetom, tako u masovnoj kulturi utočište nalaze mnogi ljudi (mase) koji nisu kadri za konzumaciju složenih umjetničkih formi niti ih privlači bilo kakav sadržaj koji zahtijeva poseban misaoni napor...


Krsto Vuković i Mladen Živković

 

KRUG MLADIG: U čemu je osvajačka snaga masovne kulture i kakav je njen uticaj na savremenog čovjeka?


VUKOVIĆ: Tip veza i odnosa karakterističan za masovno društvo i masovnu kulturu proističe iz industrijsko-trgovinske organizacije čija je osnovna institucija kapitalističko tržište. A što je najizraženije u velegradskim uslovima. Grad zrači ekonomskim, organizacionim, institucionalnim i intelektualnim uticajima. Svi ljudski odnosi u njemu zasnovani su na mehanizmu novca koji i inače u društvu postaje opšte i svemoćno sredstvo uticaja. A u takvim uslovima ni kultura ne može daleko odmaći od tržišta, novca i pojma moći. Upravo u tome je i osvajačka snaga masovne kulture i epicentar uticaja na savremenog čovjeka koji prije svega traži životnu komociju, laku zabavu, dostupnost jednostavnih formi i sadržaja i da ga naravno, sve što konzumira i malo košta.


Krsto Vuković

 

KRUG MLADIH: Ko su kreatori i konzumenti masovne kulture, a ko njeni idoli? 


VUKOVIĆ: Masovnu kulturu stvaraju i podstiču multinacionalne kompanije koje na svjetskom tržištu grabe što bolju poziciju a u tome im pomažu ponajviše masovni mediji. S obzirom na to da je komercijalnost ključna karakteristika, onda je jasno da je takva, omasovljena kultura zapravo osigurana ukoliko se distribuira ka što većoj populaciji što bi bilo nemoguće ukoliko su zahtjevi za konzumaciju podignuti na viši nivo. Naravno, traži se uprosječenost i po znanju i obrazovanju i po platežnim mogućnostima. Masovna kultura stvara i plasira na što većem tržištu proizvode koji malo koštaju a koji istovremeno i ne zahtijevaju od konzumenata ništa više od prozaičnosti i površnosti. Dakle, ciljna grupa su ljudi koji će na primjer rado konzumirati koka kolu uprkos tome što je taj napitak izuzetno štetan, ili će uživati u rijaliti programima uprkos tome što se radi o paradi nemorala i kiča. Među konzumentima produkata masovne kulture izuzetno rijetko će biti i neki zalutali intelektualac koji nije uspio da se odupre niskim strastima. To je rijetko taman koliko i u slučaju konzumacije sadržaja elitne kulture npr. opere od strane nižih slojeva radničke klase....Što se tiče markiranja idola koje produkuje masovna kultura, jasno je da su to osobe koje su u stanju da privuku nekom neproduktivnom a zabavljački profilisanom vještinom - pjevači lakih nota, glumci bez estetizovano-umjetničkog identiteta, starlete, fudbaleri, košarkaši i drugi trkači po terenu, bokseri, čak i poker igrači itd...Naučnici, doktori nauka i vrhunski umjetnici čiji se kvalitet i lična vrijednost mjere doprinosom zajednici, zasigurno nijesu u tom ozračju .


 

KRUG MLADIH: Kojim sredstvima masovna kultura dopire do širokih narodnih masa? Zašto je ona tako prijemčiva i lako dostupna?


VUKOVIĆ: Moderni vid urbanizacije zajedno sa industrijalizacijom koja uslovljava brojčani rast društva čini osnovni preduslov rađanja i ekspanzije masovne kulture. Pritom tehnički progres igra neposredniju ulogu. Komplikovana tehnička sredstva nijesu potrebna samo radiju i televiziji nego i masovnoj proizvodnji i distribuciji knjiga i časopisa. Do omasovljenja štampane riječi došlo je tek poslije uvođenja mehanizacije u proces štampanja. Tako je uvođenje mahaničke štampe sa stalnim usavršavanjem tehnike uslovilo da se masovna simbolička kultura razvije prvobitno kao kultura štampane riječi. Međutim, te i ostale brze tehničke promjene pratio je takođe ubrzani proces neplanske elementarne urbanizacije sa rezultatom gomilanja i rasta gradova. A ono što je značajno za nastanak masovne kulture jesu upravo ti novi uslovi života preovladavajućih slojeva gradskog stanovništva koji nisu pogodovali spontanom razvoju novog kulturnog stvaralaštva kroz stare forme. Industrijalizacija je nepovratno uništavala narodnu kulturu utirući put novom tipu kulture. Mehanička proizvodnja nudila je model specijalizovane, masovne, standardizovane produkcije koju su moćna sredstva komunikacije brzo distribuirala na velikom prostoru. A osim toga, visoki ritam mehanizovanog rada rezultirao je i regulisanjem tempa i kvaliteta života velike mase radničkog stanovništva.


KRUG MLADIH: Šta su pozitivni, a šta negativni efekti masovne kulture?


VUKOVIĆ: Negativno je to što ne traži misaoni napor i kritičko promišljanje. Najčešće vodi prema kiču i šundu a time i potrebu stvaranja kič-odnosa i formiranja kič-čovjeka. Takav profil je prilično štetan u pogledu kultivisanja potreba i moralnog, duhovnog i intelektualnog uzdizanja čovjeka i društva. Što je veća koncentracija kiča i šunda to je manje pravih vrijednosti i bogatstva duha a humanistički ciljevi sve su dalje od fundamentalnog ljudskog postvarenja a sve bliže sterilnim institucionalnim rješenjima...Negativno je i što pojedini produkti guše žeđ za originalima i visokom kulturom. Ako odgledate film urađen po istoimenom djelu visoke umjetničke vrijednosti prije nećete uzeti knjigu u ruke nego što ćete poželjeti da se upoznate sa originalom koji je visoko etablirani književni domet i u toj formi neprolazan vjekovima...Negativno je i to što masovna kultura skraćuje, prerađuje, homogenizuje sadržajno i mehanički originalna djela da bi na taj način bila dostupna masama (poster Mona Lize sa cijenom od par eura) i na taj način devalvira često i neprolaznu vrijednost. Krst od cirkona na majici, fotografija Koloseuma na magnetu za frižider, tetovirana ikona na leđima i drugo samo su iskaz degradacije vrijednosti pod plaštom masovne upotrebe i strategijom profitabilne politike...Pozitivno je što mnogi produkti malo koštaju i što su dostupni većini. Takođe, uprkos banalizaciji visoke kulture ponekad se može desiti da nas prerađeni sadržaj uputi prema originalu i kultivisanju naših potreba.


KRUG MLADIH: Kakvu ulogu su odigrali masovni mediji u utemenjenju masovne kulture?


ŽIVKOVIĆ: Za utemeljenje masovne kulture najzasluzeniji su mediji, najprije dnevne novine koje se pojavljuju početkom prošlog vijeka i predstavljaju prvi masovni medij, nakon čega nastaju radio i televizija. Pojavu štampanih medija prati potreba za opštom pismenošću i opismenjavanjem stanovništva koja je uslov za dalji razvoj dnevne štampe. Razvoj medija je povezan i sa razvojem posredničke demokratije, razvojem grada, sinhronizacijom svakodnevnih aktivnosti, obrascima modernog življenja i komercijalizaciom zabave. Sredstva komunikacije razvijala su se sa potrebama društva, kanalisana voljom političke i privredne elite. Neosporno je da je u razvoju masovne kulture u dijelu upravljanja i razvoja medija ali i kreacije njihovih poruka, društveni subjekt društvena elita.


Da bi uspjela u razvoju medija, kao sredstava masovne komunikacije, neophodno je bilo sprovesti process standardizacije poruke, svodeći ih na svima jasnu, efektivnu, uprošćenu na mjeru i upućenu osrednjem savremenom pojedincu. Dnevne novine kao prvi masovni medij izvještavale su o tekućim događajima iz sfere politike, privrede i hronike do zabavnih i reklamnih poruka. Mediji su se našli na izvoru manipulativne moći, kreirajući informacije, uzore, obrasce ponašanja i stil života. Oni postaju promoteri kulta potrošnje, ljepote, ljubavi, mladosti, koji paradoksalno korespondiraju razvoju farmacije, kozmetike, modne industrije, sredstava za povećanje libida, do “nasmijanog (rob)ota”.


Pomenute kultove masovne kulture vidim u njenim svojstvima koja primjećuje Edgar Moren koji masovnu kulturu vidi kao revolt na religijsku, metafizičku kulturu. Moren masovnu kulturu posmatra kao otpor religijskom doživljaju svijeta. Njena karakteristika u pogledu vremena je orijentacija na sadašnjost, aktuelnost. Proizvodi masovne kulture nemaju ni prošlost ni budućnost, a u temelju takvog svojstva Moren vidi anti onostrani ili anti religijski stav. Moderan čovjek svoje akcije projektuje u sadašnjosti i nije zagledan u prošlost, budućnost, niti vječnost ili drugi svijet. On želi sve, ovdje i sad

 


 

 

KRUG MLADIH: Na koji način masovna kultura oblikuje našu stvarnost?


ŽIVKOVIĆ: Masovna kultura dopire do širokih narodnih masa, kreiranjem načina života, težnji, snova, obrazaca ponašanja, mišljenja, osjećanja i djelovanja savremenog čovjeka. I u tome je prilično uspješna. Ona kreira kulturne obrasce savremenog društva, pri čemu do izražaja dolaze snobizam i malogradjanština kao statusne frustracije siromašnih slojeva, doseljenika iz sela u grad ali i onih koji žele sebe vidjeti u višim slojevima društva i spremni su komično izigravati ono što nijesu.


Sa druge strane nastaju sadržaji koji predstavljaju odraz života masa, narodna kultura gradskog stanovništva i u okviru nje podkultura mladih. U nedostatku zadovoljenja svojih potreba, u periodu adolescencije oni kroz podkulturu simbolički izražvaju identitet, pripadnost, istorijski subjektivitet i otpor prema konvencijama, političkim stavovima, etičkim i estetskim idealima. Ali, masovna produkcija i te simboličke otpore “standardizuje” u “prihvatljive” okvire i prodaje masama. Heroji masovne kulture postaju naši savremeni panteoni, ovostrana božanstva u čiju intimu možemo zaviriti a da ne izgorimo. Zato su zaduženi tabloidi i paparaco lovci a potrošači su vaoajeri.

 

Mladen Živković

 

KRUG MLADIH: Kako biste definisali kod nas i u našem okruženju veoma zastupljen muzički pravac koji nazivaju Turbo folk?


ŽIVKOVIĆ: Turbo folk je sagorijevanje naroda. I to ne bilo kakvo sagorijevanje nego sagorijevanje sa turbo punjenjem ili ubrizgavanjem goriva u zapreminu sa visokom temperaturom i pritiskom. Sadržaji turbo folka svedeni su na nagonske sfere čovjeka, jer kada ljude svedete na biološki nivo izbjegavate socijalne, vjerske, obrazovne, etničke razlike i na taj način otvarate potencijalno znatno veću publiku, odnosno tržište za prodaju tih niskih sadržaja. Nagonski nivo je nivo požude, na razini grupe je to nivo hordi ili čopora, spuštanje čovjeka na nagone a zajednice na krv i tlo, morala na mjeru čopora kom pripadamo, rukovodeći se onim: sve što je naše dobro je, sve što je tudje loše je. Upravo takav, moral koji je mjeren pripadnošću a ne istinom i pravednošću mogao je okretati pogled od zločina kakve Evropa od Drugog svjetskog rata nije vidjela a dogadjali su se na tlu bivše Jugoslavije.


U pjesmi “Plastik fantastik” Rambo Amadesu kaže: pali se laik, skeptik, skolastik. Sexualnost danas više nije spontana, ona se kao filmski poljubac, u stvarnosti reprodukuje iz obrazaca koje pruža masovna kultura, koja je izgradila estetske ideale kadre da izazovu bolest kakva je anoreksija, u kojoj je žena svedena na seksualni objekt. Paradoksalno, u svijetu ogromnih seksualnih sloboda se poprilično prodaju sredstva za impotenciju, a to je najbolji znak koliko je masovna kultura ovladala našim potrebama, nametnula standarde ljepote, zabave, uživanja i gotovo svi su komercijalizovani.

 

 

KRUG MLADIH: Ko su heroji masovne kulture?


ŽIVKOVIĆ: Heroji turbo folka dolaze iz mase, a ono što ih razlikuje je put ka višim društvenim statusima. Među njima nalaze se svakakve moderne zvijezde, iz svijeta muzike, filma, sporta, ali i politike, podzemlja i kontrakulture. Sve to masovna kultura preradi, propere i prodaje. Od Opre Vinfri koja je primjer otvorenosti zapadnih društava, Afromerikanka koja je svojim sposobnostima došla do visokog društvenog statusa, preko Karlosa Teveza, Kristijana Ronalda, do Če Gevare ili Al Kaponea. Masovna kultura je kadra i pobunjenike komercijalizovati, dapače upravo tako i satire svaki otpor. Hipi pokret kao simbolički rat sa postojećom kulturom globalnog društva SAD je na kraju postao hipi stajling, hipi hepening, hipi kompilacija u aranžmanima modnih i hepening agencija i muzičkih produkcije.


 

 

KRUG MLADIH: Zašto se turbo folk tako izrazito nametnuo na prostoru bivše Jugoslavije?


ŽIVKOVIĆ: Jugoslavija je za 30 godina obavila proces urbanizacije i industrijalizacije za koji je Americi trebalo 90 a Danskoj 130 godina. Jugoslavija je to obavila politički, namjeravano, etatistički i planski. Upravo ta brzina i ideološko etatistički karakter procesa je očuvao neformalne strukture sela koje su nametnule svoju igru gradu, malogradjansku, snobovsku igru.
Sa druge strane, Jugoslavija je bila otvorena, ali i zapadna masovna kultura nameće kulturne obrasce potrošnje, zabave, osrednji ukus za stvaralaštvo a svojom proizvodnjom dodatno delegitimiše vlast i ideologiju koja se postavljala kao alternativa razvijenom kapitalizmu.

Ono što smo na kraju dobili je jezivo iz više uglova, potpuno razorene institucije društva, poremećeni prioriteti, vrijednosti, norme, rat, smrt, izbjegli i prognani, sankcije, paradržavne strukture. Umjesto fabrika kioske, umjesto skloništa tržne centre, umjesto šetališta ulice, umjesto gradova spavaonice, umjesto muzike jauke, umjesto fudbala tuču, umjesto struke i znanja snagu i beskompromisnost. To su lanci, zlatni lanci, sportska auta, šampanjac, bazeni, kupaći kostimi, svakojaki simboli statusa i moći.To su lični problemi zbog kojih se sjeku vene, pije rakija, lome čaše, kune majka … Tu se pjeva i o nacionalnim ranama. Tu je novac, tu su mase, nema sumnje tu je i politika ili makar odsustvo političke reakcije.

 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt