03.11.2017

Moja nezaboravna maturska ekskurzija

Prije nego u svim knjigama na svijetu, najbolje priče pronađene su između stranica pasoša

 

Trenutke koje sam provela na maturskoj ekskurziji zajedno sa svojim prijateljima pamtiću čitavog života. Smijeh, razgovori, posebnost gradova i nebo – različito u svakom gradu, ostaće zapisano u našim srcima ispunjenim divnim osjećanjima.

 

Priredila: Jelena Kovačević 

Plan maturske ekskurzije podrazumijevao je obilazak sljedećih mjesta: Novi Sad, Budimpešta, Prag, Dresden, Beč, Grac, Kranjska Gora, Ljubljana i Trst. Šestog septembra, dok još nije svanulo, maturanti Kotorske gimnazije krenuli su na zajedničko putovanje koje se jednom u životu događa, a nikad ne zaboravlja. Sara, Nevena, Jovana , Lea i ja smo bile spremne da avanture koje nas čekaju proživimo zajedno!


Energija Budimpešte na mene je ostavila najjači utisak! Ono što sam osjećala kada samo stajali na Trgu heroja, nijesam osjetila nikada do tada. Po prvi put bila sam zadivljena nečim postojanim, fizičkim! Inače, ne mislim da sve istorijske građevine mogu učiniti da se čovjek osjeća „malim“ više nego što to mogu učiniti nečija dela humanosti, ljubavi, zahvalnosti...Ali, ovoga puta sam zastala, duboko udahnula, pokušavajući da ono što vidim zapamtim zauvijek . Shvatila sam da radim ono što stvaraoci čine u svojim djelima, da želim da „okamenim ljepotu“ koju vidim!


 

Na Trgu heroja smo se fotografisali, bili veseli i nasmijani! Kasnije smo prošli ulicama, vidjeli lavove koji čuvaju Lančani most i saznali šta je to što im nedostaje… Uveče smo krstarili Dunavom! Bio je to poseban doživljaj, dok su jedni posmatrali grad iz unutrašnjosti broda, slušajući klasičnu muziku, uz čaj i zanimljivu priču vodiča, drugi su na palubi uživali na večernjem povjetarcu i svježoj noći na rijeci… Druženje, osmjesi i dobro raspoloženje! Uživala sam sa svojim prijateljicama, diveći se svemu što sam vidjela, osjećajuči da ću još dugo, dugo ostati na tom brodu, baš tako, krstareći Dunavom noću…

 


Mostovi su nešto što povezuje čitavu našu eksurziju...Oduvijek volim mostove… U “zlatnom” gradu posjetili smo Karlov most… Taj dan dugo smo šetajući obilazili Prag… Karlov most, po mnogo čemu poznat, izazvao je uzbuđenje u našim srcima. Jedni su kačili katance kako bi ljubav učinili vječnom, drugi su zamišljali želje pri dodiru jedne od zlatnih minijatura… Miris karakterističnih čeških slatkiša razlivao se po centru grada… Razgovori, smijeh, traženje poklona za drage osobe, isprobavanje čeških gastronomskih specijaliteta, hodanje unazad po liniji na Trgu u nadi da će nas to opet vratiti ovom gradu, posjeta nevjerovatnom Muzeju minijatura, fotografisanje, brojne legende koje smo čuli, krstarenje Vltavom – sve to, i mnogo topline oko srca, značilo je biti na ekskurziji sa bićima koja voliš!

 


Nakon Praga, krenuli smo za Beč, grad o kom sam mnogo toga čula i koji sam željno iščekivala da vidim i doživim. Putovali smo nekoliko sati. Kiša, toplota u autobusu, opuštena atmosfera i lagan umor uveli su nas u Beč. Na glavnom trgu Stefansplatz, Sara i ja pokušale smo da napravimo fotografije, iako je počeo da duva hladan vetar. Ubrzo smo shvatile da su najbolje fotografije upravo te koje smo napravile sa kapuljačama, na vjetru, sa širokim osmijehom. Po koja kap kiše, osvijetljeni centar, “Mozart” kugle, suveniri, fotografisanje, i razmišljanje o tome da smo u tom trenutku stvarno u Beču, posmatramo prolaznike… Odlazak u poznati “Prater”i po koja brza vožnja za kraj večeri, ostaće u našim sećanjima još dugo, dugo!


Ujutro smo pošli u obilazak kraljevskog Schonbrunna. Duh Beča osećao se u svakom cvijetu bečkih vrtova, svakoj kapi vode iz fontane i u svakom djeliću velikog gradskog kompleksa, koji na žalost nijesmo stigli potpuno otkriti!


Pomislila sam kako bi bilo lijepo tamo doći u raskošnoj vjenčanici i osjećati se zaista kraljevski… I bila sam u pravu, uskoro sam videla srećni mladenački par!
Uživanje u kafi i kolačima, obilazak tajnovitog lavirinta, trčanje kroz cvjetne vrtove, raznolikost boja, vjetar u kosi i opet fotografisanje!

 

 

Ono što je mi je bilo posebno zanimljivo je posmatranje naše razredne i pedagogice, koje su bile mnogo opuštenije nego u školi. Bilo je posebno družiti se sa njima tih dana na maturkoj ekskurziji!


Duh Austrije je drugačiji, osjeća se na ulicama, u kafićima, u ponašanju ljudi. Iako smo u Gracu bili na kratko, bila sam u prilici da vidim Herzogholf – građevinu koja nosi to ime. Inače, Herzog je bilo prezime moje bake, poluslovenke! Nakon Graca uslijedio je poseban dio putovanja – krenuli smo za Sloveniju gdje sam osjećala neku posebnu ispunjenost. Odsjeli smo u jednom od hotela u blizini Kranjske Gore. Ujutro su nas sačekale planine prekrivene snijegom, sunce, zelenilo, ukusan doručak i želja da u tom mjestu ostanemo što duže. Na putu za Ljubljanu ispunila sam par stranica svog dnevnika, bilježeći sve ono čega se sada sa osmijehom i sjajem u očima sjećam. U Ljubljani sam bila posebno srećna… Sunčan dan, ulice pune ljudi, kupovina poklona za Jovanu, koja će za par sati postati punoljetna.


 

Predveče smo stigli u Trst, taman na posmatranje poznatog zalaska sunca. Ja sam propričala italijanski, iako ga nikada zvanično nijesam učila… Probali smo pravu italijasnku pizzu, pjenasti cappuccino, razgledali elegantne butike i slušali melodičan govor Italijana. Uskoro je uslijedio povratak za Crnu Goru i duga noć u autobusu.

 

 


 

Jutro. Probudilo me je sunce. Svi su spavali. Slušala sam muziku i uživala! Po povratku dočekali su nas roditelji, profesori i direktor. Bili smo svjesni da je naše zajedničko maturko putovanje završeno. Nekoliko dana kasnije, naišla sam na izreku: “ Prije nego u svim knjigama na svijetu, najbolje priče pronađene su između stranica pasoša!“

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt