19.06.2017

Montesori vaspitanje za samostalne mališane

Predškolaska ustanova „Vini Pu“ primjenjuje Montesori sistem obrzovanja koji je zasnovan na principu „Pomozi mi da uradim sam“. Marija Montesori bila je italijanska ljekarka koja je svoj život posvetila pedagogiji, a čije se vaspitne metode danas primjenjuju u čitavom svijetu. Među prvima je posmatrala dijete na drugačiji način – kao vrijednu i jedinstvenu individu, koja se razvija u skladu sa prirodnim zakonitostima i kojoj treba obezbijediti najbolju i najtopliju sredinu i njegu radi optimalnog fizičkog i psihičkog razvoja.

„Mi služimo djecu. Smatramo da su djeca nalik na nežive lutke; peremo ih, hranimo kao što se čini sa lutkama. Naša dužnost je da im pomognemo da savladaju korisne radnje. Ko ne shvata da naučiti jedno dijete da jede, da se pere, da se oblači, mnogo je duži, teži i strpljiviji posao nego hraniti ga, prati ili oblačiti. Prvi posao je posao edukatora, a drugi je posao sluge”, govorila je Marija Montesori, najpoznatiji pedagog na svijetu. Ona je čitavog života tragala za „metodom podučavanja“ koja bi bila primijenjena na zastareli italijanski sistem obrazovanja, kao i obrazovni sistem u svijetu uopšte.

 

 

Prije nego upišu dijetete u određenu ustanovu, roditelji obično pitaju „Po kojim principima se u radi u toj ustanovi“? Predškolska ustanova „Vini Pu“ u Budvi primjenjuje Montesori sistem obazovanja koji je početkom prošlog vijeka osmislila italijanska ljekarka Marija Montesori. Ona je smatrala da je svako dijete po prirodi dobro i da ima potencijal ali da bi se ti potencijali razvili, neophodno je od rođenja njegovati ih i podsticati individualnost i samostalnost.

„Montesori sistem vaspitanja zasnovan na metodama podsticanja individualnosti i samostalnosti kod djece postao je popularan i primjenljiv u brojnim predškolskim i školskim ustanovama.

„U budvanskoj predškolskoj ustanovi „Vini Pu“ primjenljuje se kroz svakodnevne aktivnosti koje podstiču psiho - fizički razvoj djeteta, vodeći računa o principu jednakosti. To znači da svako dijete ima svoju ulogu, svoje mjesto i svoj cilj. Osnova pravilnog razvoja podrazumijeva aktivnost djeteta, interakciju sa ostalom djecom, razvijanje čula i slobodu kretanja, kaže za „Krug mladih“, Marina Jovanović, direktorica i montesori vaspitač u PPU „Vini Pu“.

 

Montesori obrazovanje zasnovano je na podsticanju samostalnosti po principu “Pomozi mi da uradim sam”. Ovaj princip proizašao je iz sagledavanja odnosa dijete-odrasli i uloge odraslog u procesu učenja, za koji je Marija Montesori govorila: „Mi služimo djecu“.

 

Živjeti po načelima pedagogije Marije Montesori znači dozvoliti djetetu da od najranijeg uzrasta svakodnevno učestvuje u praktičnim aktivnostima u porodici. Montesori pedagogija podstiče djetetov osjećaj nezavisnosti, a kako bi njegovali i podsticali samostalnost, roditelji trebaju što ranije da prepuste djetetu da se samo hrani, oblači i brine o svojim stvarima. 

 

 

 

 

"Drugo ime za montesori vrtić je Dječija kuća.To je mjesto koje podsjeća na dom, gdje dijete provodi vrijeme baveći se aktivnostima koje doprinose njegovom psiho-fizičkom razvoju. Dječja kuća podrazumijeva toplu i prijatnu atmosferu u kojoj se djeca osjećaju kao u svom domu.Tada se razvija motivacija, dijete uočava red i pravila, može raditi samostalno ali i u mješovitim grupama. Individualnost se tu nesmetano razvija, djeca su srećna, samouvjerena i samodisciplinovana", kaže Marina Jovanović.

 

Dječja kuća „Vinu Pu“ jedina je predškolska ustanova u Budvi koja ima licencirane vaspitačice za primjenu Montesori sistema obrazovanja. Djeca koja pohađaju ovu ustanovu prepoznaju se po samostalnosti i samouvjerenosti. 

 

"Do treće godine djeca teže samostalnosti, te je od velikog značaja da im sredina u kojoj rastu i razvijaju se pruža osjećaj sigurnosti i prijatnosti. Od treće do šeste godine dijete je svjesni, upijajući um i u tom periodu posjeduje glad za znanjem i sticanjem vještina. Zato kažemo da je Montesori sistem obrazovanja mnogo više od jednostavnog prenošenja znanja. Njegovom primjenom podstičemo razvoj kompletnog ljudskog bića. Preduslov ovakvog rada sa djecom je prihvatanje naučne činjenice da se djeca rađaju sa ogromnim potencijalom koji treba na vrijeme i na aktivan način iskorisiti", pojačnjava Marina Jovanović, direktorica PPU „Vini Pu“.

 

Montesori meted podrazumijeva i brižljivo pripemljenu sredinu oblikovanu po mjeri djeteta u kojoj su didaktički materijali pažljivo odabrani i postavljeni na otvorene police kako bi stimulisali dječja nezavisna istraživanja. Na ovaj način, smataju pobornici Montesori metode, da djeca pirodno i samostalno uče.

 

Ko je Marija Montesori

 

Dr Marija Montesori – ( 1870-1952) je izuzetna ličnost kakva se rijetko sreće u naučnom svijetu. Ljekarka po struci, studirala je i antropologiju i pedagogiju, a čitav svoj život posvetila radu sa djecom. Bila je veliki borac za prava djece i žena, pa je život u turbulentnom vremenu svjetskih ratova učvrstio njeno uvjerenje da su nosioci mira u svijetu upravo djeca koja se od malena vaspitavaju i obrazuju na pravilan način. Tri puta je nominovana za Nobelovu nagradu za mir.

 

 

Jedna je od prvih naučnica u pedagogiji. Svoj rad počela je sa obrazovno i vaspitno zapuštenom djecom koju su smatrali nepodobnim za školovanje. Radeći sa njima i koristeći posebne metode kako bi im učenje bilo olakšano, došla je do zapanjujućih rezultata: ta djeca su na školskom testu postigla bolje rezultate od “normalne” školske djece. Prirodno pitanje bilo je: „Šta je tome uzrok“?, a odgovor na to dao je revolucionarna otkrića: svoj djeci je potrebna stimulacija kako bi se optimalno razvila, baš kao što je i sjemenu potrebna njega da bi se razvilo u veliko, zdravo i jako drvo. Logičan nastavak njenog rada bio je bavljenje zdravom djecom. U tu svrhu su pripremljeni nove metode – Montesori materijali, drugačiji od prethodnih.

 

 

Aktivan borac za mir u svijetu i pravo djece na obrazovanje, Marija Montesori učestvuje u radu UNESKO-a. Za Nobelovu nagradu za mir je nominovana tri puta, 1949., 1950. i 1951. godine, a 1949. godine dobija Legiju časti u Francuskoj, jedno od brojnih priznanja koja su joj dodijeljena tokom života. Umire 1952. godine u Holandiji, gdje je i sahranjena.

 

 

Epitaf na nadgrobnoj ploči odraz je njenih nastojanja za života:

 

«Molim djecu koja su puna snage da se ujedine sa mnom, kako bi se uspostavio mir u čovjeku i svijetu.»

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt