01.07.2017

Razmjena studenata

Ukoliko želite da doživite iskustvo boravka na nekom stranom koledžu u Americi, znajte da je to moguće. Za razmjenu studenata zadužene su brojne  agencije koje će vam omogućiti da provedete školsku godinu ili jedno polugodište u Americi. Programom je uglavnom predviđeno pohađanje američkih srednjih škola i boravak u odabranim američkim porodicama. Upoznati američki način života, običaje i kulturu, a pri tome usavršiti i engleski jezik može biti izazov za mnoge.U međuvremenu pročitajte jedno zanimljivo iskustvo boravka na američkom koledžu naše sugrađanke Marije Liješević.

Moj boravak  u Saint Cloudu-u

 

Sve više mladih u Crnoj Gori i regionu, želi da doživi iskustvo školovanja na nekom stranom koledžu. Jedna od njih bila sam i ja. Prije dive godine boravila sam u Saint Cloud-u, predgrađu Orlanda na Floridi. Uz pomoć agencije iz Beograda koja organizuje razmjenu studenata, u Orlando sam stigla 17. avgusta 2015. godine. Porodica koja mi je dodijeljena preko agencije, dočekala me je na aerodromu sa velikim panom u znaku dobrodošlice.

 

 

Mentalitet amerikanaca se mnogo razlikuje od našeg, što i njihov način života čini drugačijim. Oni nijesu komunikativni kao mi i ne pokazuju emocije dok ih bolje ne upoznaš. Ja sam ipak imala sreće da upoznam veoma druželjubive ljude.

 

Američke državne škole su mnogo veće od naših, sastavljene su od više zgrada koje povezuju zidovi i predstavljaju kampuse. Ujutro, škola počinje u 7:10 i traje do 2:15. Časovi traju 50 minuta, mali odmori 6 minuta, a veliki odmor 34 minuta, dok "kratkim danima"- što je na Floridi srijeda, časovi traju 41 minut, a veliki odmor 36 minuta. Svakodnevno imaju 7 časova i dnevni raspored koji dobiju na početku godine, što znači da svakog dana do kraja školske godine imaju iste časove.

 

 

Što se tiče profesora, svi su veoma obzirni, i posvećeni đacima. Radnim danima, nakon škole svako ide svojoj kući.  

 

Moj prvi dan škole protekao je bolje nego što sam očekivala. Bila sam jako zbunjena, uprkos tome već na drugom času sam stekla prvu drugaricu. Narednih dana sam upoznavala nove prijatelje sa kojima sam i sada u kontaktu. I sa profesorima sam brzo uspostavila dobar  i prijateljski odnos. 

 

Međutim kako su stvari išle u dobrom pravcu u školi, u porodici su išle nizbrdo. Porodica u kojoj sam boravila mi je sve manje odgovarala. Nijesmo se dobro uklopili,oni nijesu mogli da prihvate da ja imam svoje potrebe i da im ne mogu uvijek biti na usluzi. U jednom momentu došlo je do toga da sam radije bila u školi nego kući. Ali kao što svi znamo, posle kiše ide sunce. Nakon 4 mjeseca, počela sam da živim sa drugaricom i njenom porodicom koja me je prihvatila kao svog člana porodice. 

 

 

Kako je vrijeme odmicalo, tako se i povratak kući bližio. Jun je stigao brzo.  Porodica i grupa prijatelja ispratili su me sa aerodroma. Nemam riječi da opišem koliko sam bila tužna, a dio tog osjećanja još uvijek nosim u sebi. Kada presaberem misli, shvatim koliko sam se promijenila za tih godinu dana. Zaista sam srećna zbog toga, proširila sam vidike, upoznala ljude za koje vjerujem da će još dugo biti dio mog života, a engleski sam usavršila tako dobro da ga razumijem i govorim skoro kao maternji. 

 

 

Po povratku u Crnu Goru počela su moja razmišljanj a o tome kako bih voljela da izgleda moj grad, kao i koliko možemo tome lično da doprinesemo. Mišljenja sam da su za "dobar grad potrebni dobri ljudi, koji će se brinuti o njemu". Mnogi na žalost ne shvataju da je za promjene potrebno mijenjati sebe. A na to, na žalost nijesu svi spremni.

 

 

 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt