23.10.2017

Škola za osnovno muzičko obrazovanje u Budvi - Hor i horsko pjevanje

Poznato je da horsko pjevanje ujedinjuje ljude pružajući im osjećaj bliskosti i zajedništva. Od davnina se zato pjevalo zajedno u crkvama, slavljima, na koncertima i utakmicama, a možda i u pećinama. Naučnici tvrde da pjevanje u horu pozitivno utiče i na zdravlje, prvenstveno na srce. Oni tvrde da je tajna djelotvornosti u disanju, da dok pjevaju u horu svi dišu na isti način, a da se tokom pjevanja ritam otkucaja umiruje, što blagotvorno djeluje na srce. Pjevanjem u horu, taj uticaj se povećava.

 

Katarina Popović, profesorica hora i solfedja u JU Škola za osnovno muzičko obrazovanje u Budvi za “Krug mladih” kaže da hor i horsko pjevanje pozitivno utiču ne samo na osjećaj zajedništva i bliskosti već i na razvoj timskih osobina i socijalizaciju djece.

 

Pripremila: Jasmina Bigović 

“Hor upravo služi toj svrsi, da djecu nauči da sarađuju, da ne budu sebični, da slušaju jedni druge, da se trude da budu jednaki, da daju sebe i da zajedničkim radom ostvare pozitivne rezultate”.


Ona kaže da razumije roditelje koji pokušavaju da usmjere djecu na muzičku školu, znajući njene dobrobiti na razvoj djeteta, ali da djeca ne treba da budu prisiljena da pohađaju muzičku školu.


“ No i to može ponekad da bude dobro jer djeca shvate da bavljenje muzikom nije za njih, pa se usmjere na sport ili neku drugu aktivnost koja može uticati na odluku o njihovom budućem zanimanju. Takođe, dešava se da dijete kroz nastavu solfeđa ili tokom sviranja nekog muzičkog instrumenta zavoli muzičku školu, iako ga u početku nije previse zanimala. Tada obično kažu da muzička škola i nije tako strašna kao što je u početku izgledala.


 

Uloga profesora u razvijanju osjećaja saradnje i jednakosti među djecom takođe je značajna.


“Lično nastojim da učenicima stavim do znanja da nijesu sami. Ukoliko pak čujem jedno dijete da se ističe, objasnim mu da je isticanje osobina koja će mu koristiti ako postane solista, ali u horu ne. U horu treba da se stiša i oblikuje svoj glas kako bi zvučao kao jedan u cjelini, jer to hor i jeste, jedna harmonija i sklad”.

   

 

Sem što doprinosi socijalizaciji i razvijanju osjećaja za saradnju i jednakost, horsko pjevanje je jedan od načina da se umanji trema prilikom nastupa.


“Moja profesorica klavira je govorila da se trema liječi stalnim vježbanjem i redovnim nastupima, učenjem tehnike, ponašanjem na sceni i osnovnim pravilima pjevanja: opuštanja vilice, ramena, pravilnog držanja i pravilnog disanja. Savladavanjem ovih tehnika djeca se postepeno naviknu da budu na sceni”.

 


Da novi muzički trendovi i komercijalizacija muzike negativno utiče na interesovanje za klasičnu muziku potvrđje i to da nastavnici često moraju da zainteresuju djecu tako što u početku zajedno pjevaju zabavnu muziku.


“Ipak, većina onih koji pjevaju u našem u horu ne slušaju turbo folk, već strane pop pjesme. Trudim se da pronađem kompromis, pa nekada pjevamo zabavnu muziku, a nekada ozbiljnu. Sem toga interesovanje djece za horsko pjevanje je kod mlađe djece veće u odnosu na sviranje na nekom od muzičkih instrumentima iz tog razloga što mlađa djeca žele da se druže sa starijom djecom i nastup je neka vrsta stimulansa za njih. Ako djeca nemaju priliku da nastupaju ne privlači ih ni nastava hora . Kada nastupaju, to doprinosi da budu ozbiljni i redovni u nastavi”.

 


U muzičkoj školi postoji i orkestarska nastava. U pitanju je veći kamerni sastav koji se sastoji od tri gitare, klavira, harmonike i flaute.


“To je nestandardni kamerni sastav, obrađujemo zabavnu muziku i narodne melodije da bi tu muziku približili djeci. Sve to zahvaljujući profesorima instrumenata i solfedja i naravno direktoru Muzičke škole Nikoli Vučkoviću, koji nam pomaže oko formiranja ovako velike grupe djece, koja broji oko 60 đaka“.

 

 

Jedino čemu se nadaju u budućnosti je više prilika da nastupaju.


“Imali smo jedan veći nastup u novembru prošle godine povodom budvanskih novembarskih dana, u okviru Večeri posvećenoj muzičkoj baštini zavičaja. Pjevali smo izvornu muziku, naročito paštrovačku izvornu muziku. Bilo je veoma interesantno, zvučalo je lijepo i publici se svidjelo. Nedavno smo nastupali i u okviru manifestacije “Dani širuna” kada smo izveli pjesmu "Širuni" koju sam lično napisala i komponovala. Pjevali smo i "Daire" od grupe "Smak", a sa orkestrom nastupili obradom pjesme "House of the rising sun". Bilo veoma lijepo pa se nadamo da ćemo ubuduće češće imati priliku da nastupamo”.

  

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt