16.07.2018

Reproduktivno zdravlje i polno prenosive bolesti

Sa Oliverom Simić Kovačević dermatovenerologom iz Budve razgovarali smo o faktorima rizika polno prenosivih bolesti, simtomima, prevenciji ali i liječenju. Ona tvrdi da se u Crnoj Gori adolescenti do 25 godine vrlo rijetko javljaju venerologu za pomoć a tu pojavu objašnjava neznanjem, ali i osjećajem srama i straha da bi mogli biti prepoznati i determinirani u okolini. 

 

 

Dr Olivera Simić Kovačević

 

Šta su to polno prenosive bolesti i koliko su opasne po zdravlje i život čovjeka?

 

Polno prenosive bolesti ( PPB) ili internacionalnom nomenklaturom Sexually Transmitted Diseases ( STD) ili Sexually Transmitted Infections ( STI) su različite infekcije i klinički sindromi uzrokovani patogenim mikroorganizmima ( 30 bakterija, virusa i parazita) koji se mogu dobiti i prenositi seksualnim aktivnostima. U ovu grupu spada preko 20-tak bolesti.

Značajna je uloga seksualnosti u ljudskom društvu kroz istoriju zbog svojih bioloških i socijalnih karakteristika.Vremenom su se polno prenosive bolesti mijenjale; postoje nove PPB koje se prenose polnim kontaktom a ne napadaju samo polne organe, kao i bolesti koje se prenose polnim kontaktom a uopšte se ne manifestuju na polnim nego drugim organima ( hepatitis B, AIDS). Stoga se može reći da je ovo grupa veoma ozbiljnih bolesti sadašnjeg vremena! Više od milion ljudi u svijetu se zarazi polno prenosivim bolestma svakog dana. Ipak, osam najčešćih polno prenosivih bolesti su: Syphilis, Gonorrhoea, Chlamydia i Trichomoniasis ( koje su izlječive) i HIV, HSV, HPV i Hepatitis B ( vIrusne, neizlječive STI). Procjenjuje se da se svake godine 357 miliona novih pacijenata inficira jednom od četiri najčešće izlječive STD.Takođe više od 500 miliona ljudi ima genitalni herpes ( HSV infekciju), više od 290 miliona žena ima HPV infekciju, gdje se dijagnostifikuje oko 528 000 slučajeva karcinoma grlića maternice i 266 000 smrti od cervikalnog karcinoma svake godine.

 

Koji su faktori rizika polno prenosivih bolesti?

 

Adolescenciju smatramo prvim i najčešćim faktorom rizika za obolijevanje od PPB. Drugi faktori rizika su: žene mlađe od 25 godina - rani prvi polni odnos, česta promjena polnog partnera, slučajni polni partneri, homoseksualci, biseksualni muškarci, neredovana upotreba kondoma, zloupotreba alkohola, lijekova i narkotika, komercijalni seks radnici.

Prema nekim svjetskim istraživanjima, jedan od tri tinejžera uzrasta od 15 do 17 godina osjeća da se njegov seksualni život pokrenuo prebrzo. Sedam od 10 djevojaka od 15 do 19 godina koje su imale seksualni kontakt su poželjele da su duže čekale. Na adolescente od 15 do 24 godine odpada pola novih STD infekcija. Takođe se zna da je glavni razlog za prijevremni seksualni odnos konzumacija alkohola. Oko 40 posto adolescenata koji imaju seksualne odnose pod dejstvom alkohola imali su makar jedan seksualni odnos bez zaštite. Na adolescente od 15 do 24 godine u svijetu otpada 70 posto oboljelih od gonoreje, 63 posto oboljelih od hlamidija infekcije, 49 posto inficiranih od HPV, 45 posto oboljelih od genitalnog herpesa, 26 posto zaraženih HIV-om i 20 posto oboljelih od sifilisa.

U Crnoj Gori se adolescenti do 25 godine vrlo rijetko javljaju venerologu za pomoć. Ovu pojavu objašnjavam neznanjem, ali i osjećajem srama i straha da bi mogli biti prepoznati i determinirani u okolini.

Posljednje objavljen Izvještaj o registrovanim zaraznim bolestima u Crnoj Gori za maj 2018. godine Instituta za Javno Zdravlje Crne Gore bilježi 2 pacijenta novooboljela od infekcije Chlamydiom trachomatis i po jednog pacijenta novooboljelog od akutnog i hroničnog hepatitisa B, u ukupnoj populaciji, a da nema podataka po dobnim grupama. Svakako je ovaj broj nerealno nizak zbog neprijavljivanja novooboljelih Institutu za Javno Zdravlje. Realno se broj novovoboljelih od PPB u populaciji adolescenata signifikatno uvećava svake godine, i više od dva puta. Najčešće polno prenosive bolesti kod adolescenata su: gonoreja, kondilomi ( HPV infekcija), genitalni herpes, hlamidija trahomatis infekcija, nespecifični uretritisi uzrokovani bakterijama ili kandidom.

 

Kakve su posledice neblagovremenog liječenja?

 


Neblagovremeno i nepravilno liječenje PPB može dovesti do nesagledivo štetnih posljedica: neplodnosti, nenormalnih trudnoća, prijevremenih porođaja, urođenih infekcija koje su uzrok brojnim trajnim problemima kod novorođenčadi oboljelih majki, mentalne zaostalosti takve djece. HSV2 infekcija i sifilis mogu povećati rizik od zaražavanja HIV-om, a gonoreja i hlamidija infekcija su glavni uzroci pelvične inflamatorne bolesti i sekundarnog steriliteta kod žena. Uz to, za neke od ovih bolesti uopšte nema lijeka ( HIV/AIDS, HCV, HBV, HPV, HSV infekcije) ili nema u poodmaklim fazama bolesti ( sifilis), neke uništavaju imuni sistem oboljelog ( HIV/AIDS). Polno prenosive bolesti druge generacije izazivaju hroničnu bolest, invalidnost i smrt.

Blagovremeno i stručno liječenje PPB je od neprocjenjive važnosti.

 

Koje su mjere prevencije i kako se možemo zaštititi?

 

Spriječavanje dobijanja jedne od ovih vrlo opasnih  bolesti današnjice podrazumijeva  apstinenciju i redukciju seksualnih partnera, upotrebu muških kondoma, upotrebu ženskih kondoma, cirkumciziju ( obrezivanje), seksualnu edukaciju, preventivnu “pre –exposure” vakcinaciju tj. vakcinaciju adolescenata prije prvog seksualnog kontakta i mogućnosti ekspozicije HPV, HVB, HVA.

Rutinska praksa vakcinacije koja se već godinama primjenjuje u Sjedinjenim Američkim Državama i nekim drugim zemljama svijeta još uvik nije zaživjela u Crnoj Gori. Na raspolaganju su bivalentna, kvadrivalentna i 9-valentna vakcina koje se preporučuju za djevojčice , 4- i 9-valentna vakcina za dječake.

 

Kako se prenose polne bolesti i koji su najčešći simptomi?

 

Polno prenosive bolesti se u većini slučajeva prenose polnim kontaktom (vaginalni, oralni, analni) - preko krvotoka, vaginalnih i drugih tjelesnih tečnosti i sperme! Neke PPB se prenose i nepolnim putem - preko već korištenih zaraženih medicinskih igala ili transfuzijom zaražene krvi, tranplacentarno u toku trudnoće ili porođajem, sa zaražene majke na fetus ili novorođenče. 

Većina polno prenosivih bolesti je asiptomatska, ima jedan blag simptom koji ne ukazuje na dijagnozu bolesti. Takođe, često su bolesti na početku bez simptoma (asimptomatske infekcije), a nekada to traje i godinama, posebno kod žena. Najčešći simptomi STI/ STD generalno su: peckanje pri mokrenju, ranice ili čvorići rektalno, genitalno ili na oralnoj sluzokoži – u ustima, bolni polni odnosi, sekrecija iz uretralne cijevi, bol u donjem stomaku, neobičan miris vaginalnog sekreta, osip na dlanovima i tabanima, uvećane i/bolne limfne žlijezde u preponama, neuobičajeno vaginalno krvarenje, noćno znojenje, gubitak na težini i neredovna stolica, žuta prebojenost kože.

 

Na koji način se liječe polno prenosive bolesti? 

 

Svaka PPB se liječi zavisno od uzroka, razvijenosti kliničke slike, ozbiljnosti i mogućih posljedica a prilagođeno individulnim karakteristikama svakog pacijenta ponaosob (alergije na lijekove, druge hronične bolesti, lijekovi koje pacijent stalno koristi, uzrast pacijenta i sl.)

Vrlo je važno pri pojavi prvih znakova bolesti odmah se javiti stručnoj osobi - specijalisti za polne  i kožne bolesti - dermatovenerologu koji će postaviti dijagnozu i preporučiti najbolju terapiju. Liječenje na svoju ruku, odgađanje liječenja i liječenje po preporuci nestručnih osoba, pa i zdravstvenih radnika koji nisu specijalizovani za ovu oblast može dovesti do komplikacija koje mogu biti vrlo opasne ili hroničnog karaktera.

Treba napomenuti da je problem rezistencije na dosadašnju  terapiju pojedinih PPB, posebno gonoreje narastajući problem u oblasti venerologije i osnovna prijetnja redukciji STD u svijetu. 

 

 

 

 

 

Ako želiš da naučiš više o novinarstvu

Prijavi se za učešće u radionici

Kontakt